logo logo logo logo
Рубрика: Актуелно, Религија    Аутор: новинарство    пута прочитано    Датум: 30.11.2007    Одштампај
PDF pageEmail pagePrint page

Brod spasenjaPredavanje oca Nikolaja u Velikom Gradištu (tema: O ljubavi) i spontani razgovor vernika sa arhijerejskim namesnikom velikogradištanskim Milanom Mrkaljem i protojerejem Predragom Milisavljevićem o razlozima promene Svetootačkog bogoslužbenog poretka naše Crkve i nepridržavanja saborskih odluka u nekim hramovima arhijerejskog namesništva velikogradištanskog.

(Pošto je otac Nikolaj govorio, između ostalog, o nepravoslavnim učenjima u SPC, postavljeno mu je sledeće pitanje:)

MIROSLAV: Morate da kažete ko je to govorio. Taj koji je to govorio je jeretik! Pomenuli ste to i očekujemo odgovor od Vas.

OTAC NIKOLAJ: Odgovor je ovaj: da se strpimo i ja i ti.

MIROSLAV: Dokle?

OTAC NIKOLAJ: Uskoro će se taj problem rešiti i taj, ako se ne pokaje, biće privezan na stub srama pred svim arhijerejima arhijerejskog sabora. Zapamti to! Ili vladika, ili profesor, ili teolog. Mirjanin tu ne može jer on nema taj autoritet da širi takvu jeres kol’ko ima autoritet, ne daj Bože, oprelešćeni arhiepiskop koga su satanske sile oprelestile zbog savremenog, komfornog, sujetnog života i nedostatka hrišćanskog podvižničkog života. Tu se upada u prelest, u slobodu sujetnog života. Toga treba okategorisati teškim bolesnikom u ovoj svetskoj bolnici planetarnoj. I moliti se Bogu da mu Bog da, kao Nebeski Svemoćni Lekar da se isceli od te zablude, da ga oslobodi ropstva satanskih sila koje su ga okupirale i podvlastile pod svoju… Ali ja se nadam, Gospod je rekao, neće izneveriti svoje obećanje: ,, Sazidaću Crkvu svoju“, na ovom kamenu vere, ,,ni vrata adova neće je nadvladati. Biću s vama do skončanja veka“. Brine Gospod bolje i od mene, i od tebe, za jeretički kukolj. Istrebiće on; budi uveren! Samo da se strpimo. Nemamo pravo da sudimo mi, mirajani i ja prost monah. Tu je episkopat, tu je Arhijerejski Sabor. To će za kratko da se reši. A ja molim Boga, dan i noć, da mu da trezven um da se pokaje pred Saborom i da se odrekne svojih zabluda. Da, brate, nije on samo, jedini. Eto, satana je i druge mobilisao oko njega. Ali, hvala Bogu, još uvek su manjina. Većinu je Gospod zadržao uz sebe, uz Sveto Pravoslavlje. Tim Bog neka na bude uteha brate mili. Strpimo se. Ponajmanje ne smete vi da oglasite jednog epskopa jeretikom, dok se to ne oglasi odlukom sabora.

MIROSLAV: To nije tačno!

OTAC NIKOLAJ: Ja, sunce moje drago. Ja sam monah, ja sebi ne dajem tu slobodu.

MIROSLAV: Ovo je Knjiga pravila (pokazuje knjigu ) – odluka vaseljenskih sabora. Da li znate 15-to pravilo Prvodrugog carigradskog sabora iz 861 godine? Evo otac Peđa je teolog, on može da ga citira, ako zna?

OTAC NIKOLAJ: Kad bude oglasila saborska odluka da je neko među njih 40, kol’ko ih ima u našoj Srpskoj Crkvi, skliznuo na put jeresi, otvorenog jeretičkog učenja, onda vi mirjani… ako on ima neku zaštitu od svojih, tako nekih pristalica i verujte njega će štititi antihrist i njegova svetska vlada u današnjem svetu. To budite uvereni! Ja ovo što govorim javno protiv “moćnih“, protiv njihovog poretka, ja znam, svestan sam, da sam prvi upisan na njihov mračni dnevnik za prvu likvidaciju neposlušnih, antihristovog Novog svetskog poretka. Ja sam svestan te činjenice. Znam šta me čeka. Joilo, čovek Božiji, pre neku godinu on mi proreče:

,,Oče Nikolaje čekaju te vešala kao Kozmu Etonskog što je završio“. Ja se smrti ne bojim. Bog mi je dao to nadahnuće, čekam taj sudnji dan svakog dana i u tom iščekivanju šta ima da se plašim?! Kad mi je moj mili Gospod dao obećanje, ako postradam za Njega , biću zajedno sa Njim. S tom verom, sa tim radosna srca polažem život za Hrista. I blago i mojoj, i tvojoj duši ako tako uradimo hrabro. To će biti ono najdragocenije blago, neprolazno, večno, da nas Gospod kruniše među poslednjim svetim mučenicima Njegovim, stradalnicima. Ali sad treba, da bi mogli, imali tu odluku, spremnost na blagočestivi život i učiti se strogoj disciplini svetog života, draga deco Božija. Uzdržanje od gurmanske hrane, uzdržanje od lenjosti, od telesnog, lagodnog, udobnog života. Hrišćanski je život – borbeni život za carstvo nebesko; jer je Gospod rekao u Jevanđelju: ,,Carstvo Nebesko s naporom se usvaja i podvižnici ga zadobijaju“. Ne slušaj lažne teologe koji to negiraju – reči Hristove, Njegovo Božansko Jevanđelje. Ljubav, ljubav, samo ljubav… i kroz tu zabludu, ako je Bog samo ljubav, daj uzmi sve što ti život pruža. Da uživate kroz niske, telesne, bludne strasti. Svakog dana, svake noći, a to je paganski način života! Može li Duh Sveti da boravi u tu prljavštinu graha? Ne može, deco Božija! I amin! Ne može ni jedan sluga da služi dva gospodara, ne može da služi Bogu i Mamonu. Božanski Hristos to uči.

I nikakvo drugo učenje. I apostol Pavle kaže: ako i anđeo sa neba pruža neko drugo Jevanđelje – anatema! Anatema takvom propovedniku Jevanđelja Hristovog. Ako svojim životom ne dokazujem, strogim jevanđeljskim disciplinovanim životom, nema tu ništa od teologije. Ako `ćeš da budeš teolog, bogoslov, uspostavi taj neprestani kontakt sa glavnim teologom Bogom živim Hristom. To je suština prave tologije hrišćanstva. Neprestana duhovna veza sa Hristom, izmolitveni razum, neprestana misaona veza sa Hristom. To je prava teologija hrišćanska, pravoslavna, koju su praktikovali svi Sveti za ove dve hiljade godina hrišćanstva. Da, to treba da shvatimo ozbiljno, deco Božja. Nego, šta je – tu je. Ja vas molim, kao decu Božju, požurite… Jer Gospod govori: “Ako se ponovo ne rodite duhom…”. kojim duhom?- Svetim Duhom, “i ne budete kao deca , nećete ući u Carstvo Nebesko.” Onda je uzeo dete iz naručja majčinog, a to dete beše Sv. Ignjatije Bogonosac, i ovako stavio dete na levu ruku a desnom pokazao: “Ko ne primi Carstvo Nebesko kao dete, neće ući u njega.” Potpuna bestrasnost treba da bude! Naša hrišćanska duša da ne robuje nikakvoj strasti, nikakvom poroku, nikakvoj sujetnoj želji ovoga sveta. “Uzmite moj jaram i naučite se od mene”, kaže božanski Učitelj Hristos. Taj Njegov jaram su uzeli svi verni apostoli i hiljade miliona pravih Hristovih sledbenika, muškog i ženskog pola do današnjeg dana. U toj armiji svetih podvižnika i svetih Hristovih sledbenika, evo i naši savremenici. Naš Patrijarh Pavle od mladosti bije bitku za Nebesko Carstvo, da ga Gospod udostoji na to krajnje treće nebo gde živi Bog, Sveta Trojica i horovi Svetih anđela borave. Za treće nebo biju bitku pravi Hristovi sledbenici, da ispune meru sto posto Hristovog života zemaljskog.

RADICA: Oče Nikolaje, da li mogu ja nešto da pitam, posle vašeg izlaganja? Ovako, da se dotaknemo nečeg opipljivog što mi, čega smo mi svake nedelje saučesnici. Šta kažete na ove novotarije u bogosluženju?

OTAC NIKOLAJ: Da se još malo strpimo. Ja se strpljavam, sestro. Ti ne znaš koliko je meni bol u duši, ne samo meni, nego i svim mojim sestrama, staricama. Slušamo jedan tok Liturgije šesdeset godina zemaljskog života i da damo sad drugačije nasuprot Svetitelja Božijih. Onda zamisli koliki je bol u duši! Još ovih dana moram da idem da kleknem kod mog episkopa, u Svetoj Petki da se vrati služba na ono blagosloveno Svetootačko pravilo. Strpljenje! U ovom svetu imaćete nevolja, ali pretrpite do kraja. “Kad mene goniše i vas će goniti”. To satana preno labilnih, lažne braće u Hristovoj Crkvi… Strpimo se. Molimo se za naše episkope, za naše sveštenstvo da ih Gospod nadahne, da ih oslobodi te duhovne raslabljenosti… Prevare bogatstva, slasti života, duša raslabljena, nema energije Božanske, nema moći da pruži otpor satanskoj sili! Strpljenje! Strpite se, deco Božja! Nemojmo da se pravimo tako užurbani!

MIROSLAV: Oče, mi nismo užurbani, uopšte nismo užurbani.

OTAC NIKOLAJ: Polako. Strpite se još malo.

MIROSLAV: Na zasedanju Svetog Arhijerejskog Sabora, draga braćo i sestre u Hristu, sa pečatom sa sinoda (pokazuje dokumenat) doneta je odluka na povratak ustaljenom viševekovnom poretku naše Crkve. Neka odgovori arhijerejski namesnik zašto se u ovom hramu u Velikom Gradištu služi naopako Sv. Liturgija, kako se nikada i nigde u celoj Pravoslavnoj Vaseljeni nije služila?

MILAN: Ako dozvolite ja ću da citiram… (pa čita saborsku odluku o držanju ustaljenog viševekovnog bogoslužbenog poretka naše Crkve).

MIROSLAV: Da li ste vi čuli za tu odluku, braćo i sestre? Je l’ vam neko u vašem hramu, na Liturgiji obznanio da treba da se služi kako se i do sada služilo. Zašto oci narodu niste doneli glasnik?

OTAC NIKOLAJ: Ja svima govorim da se što pre vratimo na pravo svetiteljsko pravilo Sv.Save, svima govorim. Bog mi je dao tu hrabrost. Ne plašim se ni od vladike, nego se samo plašim Boga. I disciplinovano da se povinujemo odluci Sv. Arh. Sabora. Otvoreno govorim. I strpljenje, daće nam Bog… i sa autoritetom ruskog Patrijarha, da se i on tu uključi i da se nađe.

MIROSLAV: Ja sam postavio pitanje namesniku ocu Milanu. Zašto se u ovom hramu u Velikom Gradištu nije sprovela odluka Sv. Arh. Sabora?

OTAC NIKOLAJ: Lepo sam rek’o da on ima tu svoje nevolje, ali nisu opravdani razlozi. Ne opravdavam te razloge.

MIROSLAV: Dozvolite ocu Milanu da kaže. Ovaj narod ne zna kako se služi Liturgija u njihovom hramu po praksi koja postoji samo u Americi…(po svedočenju prote Mateje Matejića) i nigde više, i nigde nije ni bila. Citiraj brate gde se služi…

MILAN: “…Nešto je promenjena kod Grka u Americi i kod Pravoslavne crkve u Americi. Da, i neki naši srpski pravoslavni sveštenici, pa i arhijereji služe po Tipiku jedne od te dve crkve, a ne po Tipiku Srpske Pravoslavne Crkve“ ( Dr Mateja Matejić – protojerej stavrofor, “Čije je i kakvo je to Pravoslavlje“, internet sajt novinar.de).

MIROSLAV: Oče Milane, tražimo odgovor, čekamo da odgovorite.

ARH.NAMESNIK MILAN MRKALj: Da vas pozdravim prvo. Mi nismo ni počeli neko predavanje koje je otac Nikolaj obećao. Bilo je pitanje ljubavi. Kada ljubavi nema onda se govori sa papirima, ne sa ljubavlju.

MIROSLAV: To možete da pričate deci na ulici.

OTAC MILAN: Hvala.

OTAC NIKOLAJ: Ne, ne! to je Vaša slabost, niste ni Vi strpljivi. ( obraća se Miroslavu )

OTAC PREDRAG MILISAVLjEVIĆ: Jel mogu ja samo, samo da pročitam par stihova iz Novog Zaveta. Znači, Galatima, druga glava, četvrti stih:“… i to zbog pridošle lažne braće koja dođoše i privukoše se da uhode slobodu našu koju imamo u Hristu Isusu, da nas zarobe“. To je jedna stvar. Razmislite malo. Zatim razmislite malo o tom našem životu ovde u svetu, koji nije samo tako, ovaj, da, da, da farisejski se gnušamo na sve, nego, nego smo došli ovde da grešnike spasemo i da onih 99 ostavimo i odemo za jednom zabludelom… a ne da dođemo ovde i da iznosimo, i da samo ono što je čisto prenosimo vama, nego da kao što kaže apostol Pavle: “ Ako dakle, umreste sa Hristom za stihije ovoga sveta, zašto se držite propisa kao da živite u svetu. Ne okusi, ne dodirni, ne opipaj nije ono što je naša obaveza…“ Znači možemo malo da, da, da imamo tu veru, i nemojte molim vas da imate drugo nešto, nego da budete slobodni, kao slobodni, a ne kao oni koji koriste slobodu za prikrivanje zlobe. Nego kao sluge Božije. Razmislite malo! Ovo što sad pričate, meni sasvim, mislim, pričajte … Imate zaista… Izvolite. Ovo je nešto sasvim … Prvo… drugo od onoga što smo krenuli da pričamo. Zaista nismo trebali ovom pričom. Svako ko je krenuo da priča sad ovo nek’ mu služi na čast. Ja nemam ništa protiv. Pričajte, vi imate izbor koji vam je dao Bog, slobodu. Ja tu slobodu ne želim da vam ukinem. Kako želite – tako radite. Ako želite, idite za nekima, ako ne želite imate Milana protu koji je 32 god. sluga Božijeg oltara, koji zna šta je doživeo. Ja sam “moderan teolog“, pri tome verovatno “vatikanski plaćenik“, a o mojim gresima, koliko sam grešan, to uostalom zna Gospod i Gospod će meni suditi. A vi ako ‘oćete da mi sudite … izvolite, ubijte me, ‘ajde, hoćete? Ja nemam ništa protiv.

GORAN: Peđa! Jel smo mi došli da se raspravljamo? Mi samo tražimo razjašnjenje, kakvo je pravilo …

OTAC PREDRAG: Nemojte! Razjašnjenje ne biva ovako i na ovakvim skupovima. Razjašnjenje biva na Liturgiji.

MIROSLAV: Na kakvoj Liturgiji? Odgovorite na pitanje! ‘Oću odgovor na pitanje, zašto se odluka Sabora ne poštuje?!

OTAC PREDRAG: Kad me bude Arhijerejski Sabor raščinio, ja ću da pređem da služim takvu Liturgiju! Kada mene, Predraga Milisavljevića sveštenika eparhije braničevske, bude Arhijerejski Sabor raščinio ili kaznio, ja ću da sužim onako kako mi kaže Arhijerejski Sabor! Ko ima … može da shvati i uši da čuje znaće šta sam reko’. Kad me Arhijerejski Sabor bude raščinio ja imam svoj zanat, ima da radim kao limar ili kao mehaničar. Kad mene bude sabor, koji je doneo tu odluku, kada mene bude sabor raščinio ja ću se povući i reći: hvala vam braćo i molite se za mene, više neću biti zajedno sa vama. Hteo bih da citiram još jednu stvar, a to je Galatima 5. glava 15. stih… “Ako jedan drugog ujedate i proždirete, gledajte da se međusobno ne istrebite“. To poručuje ap. Pavle u Galatima. To su ti hrišćani prvih vekova za koje mi mislimo da su svetitelji. A vidite kakve reči upućuje ap. Pavle! Tako i mi … I kakve su to promene o kojima pričamo? Koje? Da pitamo ljude koje su to promene niko to neće primetiti. A vi, ako to vas već interesuje, mogli ste da pitate posle Liturgije…

MIROSLAV: To je čista frazeologija!

GORAN: Mi smo došli da se pogledamo svi u oči ovde.

OTAC MILAN: Nije tačno. Kako možete reći da ste vi došli… Mi smo pozvali Nikolaja da govori o ljubavi i ko je hteo da govori o ljubavi, taj je došao da sluša o ljubavi.

MIROSLAV: Nema ljubavi, oče Milane, ako se ne stoji u istini. Tamo gde je istina, tamo samo može da postoji ljubav. Ma što ne odgovorite na pitanje? Zašto skrećete temu? Ko vama daje sveštenicima to za pravo?

OTAC MILAN: Ja bi da vam predložim da se svi vi svađate u svojoj Crkvi.

MIROSLAV: Samo da konstatujemo, nemate odgovor na pitanje. Oče Milane, je l’ ćete da odgovorite na pitanje zašto ne služite kako Sabor kaže ili nećete?

MILAN: Neću da kažem tebi. Ko si ti?

MIROSLAV: A, ne smete da kažete?! Vi Crkvu vodite u raskol, ljudi moji! Vernici ne mogu da vam dođu na Liturgiju!

OTAC MILAN: Jesu li bili danas na Liturgiji prisutni vernici?

MIROSLAV: Pa ne dolaze oni koji znaju kakav je bogoslužbeni poredak bio od svojih predaka. Evo brat Toma, čiji je otac iguman u Pokajnici bio, koji ga je naučio pravilu kako treba. Njegov otac ga je naučio kakav je bogoslužbeni poredak u Crkvi. A i Vi ste služili tolike godine, a sad od kad je otac Peđa doš’o, Vi ste promenili. Zašto?

OTAC MILAN: Moj otac je mrtav, pa da li sada treba da kukam što je mrtav? Sad ću ja da pozovem svog sina i njegov je otac 35 god. sveštenik, pa da ti on odgovori, ‘oćeš to?

MIROSLAV: …U manastiru Tumane služite na jedan način, u Gradištu na drugi. Zašto?

OTAC MILAN: Zato što je vladika dozvolio da svako po svojoj savesti služi, a savest je merilo slobode.

MIROSLAV: A, vladika je dozvolio da svako po svojoj savesti služi?

OTAC MILAN: Jeste. Nije vladika nikom naredio da služi ni po novom, ni po starom i nema ni jednog dokumenta.

MIROSLAV: Dobro, onda ko je kriv? Onda je kriv vladika, znači?

OTAC MILAN: Sveštenik je kriv, on služi kako hoće.

MIROSLAV: A dozvolio po savesti?…

OTAC MILAN: Oče Nikolaje, hvala ti što si govorio o ljubavi. Pokazao si da je ljubav dobra, da je ima, ali ovde nema ništa.

MIROSLAV: Pustite vi tu ljubav sentimentalnu, bljutavu. Gospod je rekao: “Ili si studen ili si vruć, a budući da si mlak … izbljuvaću te iz usta svojih“. Pustite Vi to.

OTAC NIKOLAJ: Dolazi dan kad će se pred Svevidećim Bogom oglasiti ko je Hristov, ko je antihristov. Tu ćemo se pokazati koliko smo sledbenici Hristovi, koliko smo izdajnici Hristovi!

OTAC MILAN: Što Vi to morate meni govoriti?

OTAC NIKOLAJ: Pa ne, svima govorim.

OTAC MILAN: Što meni govorite?

OTAC NIKOLAJ: Ja vas molim zato da prihvatimo jevanđelsku disciplinu života, a ne raskalašni, telesni, lagodni život. Carstvo Nebesko se s naporom usvaja i podvižnici ga zadobijaju, kaže božanski Učitelj Hristos Gospod. Uzmite moj jaram i naučite se od mene, i navalite na uzani put, i na uska vrata. Tom teologijom da se rukovodimo u ovozemaljskom životu. To je pravi sledbenik Hristov. Podvižnički život, ne robovanje za sujetne stvari ovoga sveta i požudama ovoga veka. To je paganizam! Tu je izdajstvo Hrista! Ja to govorim. I tu se ceni i meri kol’ko ljubiš Hrista Gospoda. Da ga stvarno sleduješ, da se uzdržavaš od grehovnog, telesnog sladostrašća i da si podvižnik, ratnik hrabri Hristov. To ja govorim i toga se držati i Svetih Otaca. Ne priznajem novu teologiju koja daje slobodu telesnom, lagodnom životu i ne prihvatam do poslednje kapi krvi! Nek izvinu svi novi teolozi! “Hristos je ljubav, nije on tako strog, dželat i sudija“, ne priznajem takvu teologiju. Post i molitva – to je oruđe protiv sila zla. A držim se strogo Svetih Otaca i njihovog pravilnoga života, po milosti Božjoj, od kad me je Gospod pozvao sa svom decom koju mi je dao u dom svoj. Životom se dokazuje Hristos a ne praznim teologijama. Ali neka, Gospod će uskoro doći! Tvrdo verujem, pa će isplatiti svakome po delima njegovim. Kojem si ti Gospodu služio i svojim životnim vladanjem? Ako si uzo’ širok put, slobodu telesnog, strastvenog života, evo ti plata! ‘Ajd tamo sa satanom i njegovim palim anđelima! Da draga deco, dolazi Gospod! Budite uvereni!

OTAC PREDRAG: …Ovaj moj Bog je Bog koji iz ljubavi dolazi na svet, koji iz ljubavi stvara svet, koji iz ljubavi strada. To nije nikakva ljubav telesna, nego je ljubav duhovna, odnosno ontološka kategorija. Ako je Vaš Bog, Bog tiranin, pa dobro to je Vaš Bog, da kažem na neki način, eto tako…

OTAC NIKOLAJ: Ne, ne! To govori Biblija!

OTAC PREDRAG: To je vaš doživljaj Boga, moj doživljaj Boga je drugačiji.

OTAC NIKOLAJ: To je zapadna sholastička teologija zatrovala našu teologiju, oče moj dragi. Zapadnjačka teologija koja nas vodi u večnu pogibiju, oče moj dragi.

OTAC PREDRAG: Pa dobro. Ja zaista nemam ništa protiv toga , ako vi tako zaista mislite. Mogu samo… da mi bude žao.

OTAC NIKOLAJ: Žaliće svaki …kome je Bogu služio.

OTAC PREDRAG: Ono što hoću da kažem, taj Bog Vaš nek’ bude tako, ako vi mislite da je tako. Ja … nemojte samo da lažete, da lažete da pričate kako teolozi pričaju o nekim stvarima za koje ja … Znači, Vi recite Pera, Mika, Laza, a kad kažete teolozi podrazumevam onda i oca Milana, i oca Peđu i sve ostale koji su završili to. Znači Vi kada kažete to …

OTAC NIKOLAJ: Ja sam se ogradio i odite kod Vašeg kolege (ime i mesto rečeno) pa njega pitajte. Mene duša boli što se propušta paganizam, daje se sloboda na telesni strastveni život.

OTAC PREDRAG: Dobro što vi mene kritikujete zbog toga? Je l’ sam ja blagoslovio nekog da čini tako nešto? O čemu pričate Vi?

OTAC NIKOLAJ: Nisam ja na vas ništa rekao.

OTAC PREDRAG: Pa na koga ste rekli?

OTAC NIKOLAJ: Nego propovedam da se poštuje stroga disciplina jevanđeljskog života.

OTAC PREDRAG: …Mi hoćemo da pričamo o tome (Liturgiji) i ja želim to. Ja to pričam i u školi deci i pričam i ovde, da vam se objasni, da neke stvari pokušamo, da vam damo jedno viđenje našeg spasenja, našeg života.

MIROSLAV: Jel možete sad, oče?

OTAC PREDRAG: Ne! Ne mogu sad. Zato što je Liturgija to toliko za nas značajno da to ne može za 5 minuta, ni za 10, ni za 15. Liturgija je život. Ne mogu ja da sa nekim, sa kojim nemam liturgijsku zajednicu … Ja, izvinite molim vas, o Liturgiji neću da pričam jer Gospod je reko: “Ne bacajte bisere pred svinje“!!! Nemojte da se uvredite. Nemam ništa protiv vas. Liturgija je život. Dođite na Liturgiju, budite na Liturgiji, pa i nemojte se pričešćivati. Ali budite tu, pa recite, pa pitajte. Pa da shvatimo, da krenemo od toga šta je razlog, zbog čega postoji Liturgija, pa da onda to raščlanjavamo ako ima potrebe da se raščlani… Ako vi verujete da će vi sad da stradate ako se pričestite, da ćemo mi da ubacimo u Putir i ne znam tamo ono što vadimo za žive i mrtve, ako vi ne shvatate da ćemo svi jednog dana imati zajednicu, svi zajedno, onda je to drugi problem…da ćemo svi biti Hristos. To je Simeon Solunski imao taj problem, nije mogao da prevaziđe. Simeon Solunski je imao i drugi problem i drugu problematiku. Mi se zanimamo za stvari koje ne znamo. Ja se ne mešam u vaše poslove. Ja hoću da vam objasnim, koji hoće da sluša. Ako vi i dalje opovrgavate i kažete ti ne znaš, onda u redu. Ja diplomu, baš me briga, mogu i da je zapalim. Ali tu diplomu, taj fakultet koji sam završio, to je sabor nama dao.

GORAN: Izvini, molim te. Kao što ja tebi o carini govorim, ja te molim da mi objasniš… Ako je Sveti Sava nešto propovedao, zašto to menjate?

OTAC PREDRAG: … Postoje razlike kako služi otac Milan i kako služi otac Peđa (govori o namesniku i o sebi) el postoji? Postoji.

MIROSLAV: A kako to sme da bude da Liturgija bude raznoobrazna? Pomenuli ste pričešćivanje vernih sa sjedinjenim česticama za žive i upokojene. Ovo je napisao patrijarh Pavle, a ne ja (pokazuje knjigu).

OTAC PREDRAG: Dobro, čekaj. Napisao je patrijarh Pavle. On jeste svjatjejščij patrijarh ali još uvek nije svetitelj.

MIROSLAV: I pogrešio je, jel tako? Evo šta kaže patrijarh (počinje da čita i biva prekinut)…

OTAC PREDRAG: Evo u pravu si, nemoj da trošimo vreme na gluposti, u pravu si znači, potpuno si u pravu. Patrjarh priča suprotno od ovog što sam ja sad rek’o. Jeste to si u pravu. Ali znači ja vam govorim o životu, Liturgiji kao životu, Liturgiji kao silasku Gospoda među nas i o načinu našeg živita, i o tome da li mi volimo jedni druge. Ne govorim ni o čemu… Kakve razlike? Da ti kažem razlike postoje. Ti slaviš slavu. Ti spremaš za slavu, ne znam, prvo predjelo, pa čorbu, pa rindflajš, onaj tamo prvo sprema baklavu, pa tortu, pa ne znam, pečenje. Ali na kraju svi su se okupili tu. Kažem, bitna je suština. Taj Tropar trećeg časa koji, recimo, otac Milan čita, on sam zna u 16.veku je uveden. Kad je živeo Sv. Sava? U 12. i 13. veku. To je znači neka promena. Ja ne želim ništa to …ja ne želim ništa to … ja govorim samo o životu, o načinu doživljavanja Liturgije.

MIROSLAV: Molim Vas pomenuli ste Tropar trećeg časa – nemojte da obmanjujete narod. Ovo je najnovije pismo vladike banjalučkog Jefrema. Kaže …

OTAC MILAN: To su prepucavanja koja skidate sa interneta. To treba da razgovara na Saboru.

MIROSLAV: Znači za naše sveštenike ni vladika Jefrem ne predstavlja ništa?

OTAC MILAN: Ne predstavlja. Šta predstavlja? Isto jednako kao neki Đuro tamo preko Dunava koga ja i ne poznajem. Eto što je vladika Jefrem. Šta je meni vladika Jefrem?

MIROSLAV: On je član Svetog Arhijerejskog Sabora… Vama je nadređen episkop, a episkopu sabor, a vi ste zajedno sa svojim episkopom prekršili zakletvu koju ste dali na rukopolagaganju.

OTAC PREDRAG: El mogu ja da kažem nešto? Ja nisam ni polagao zakletvu.

MIROSLAV: To su vas novi teolozi oslobodili polaganja zakletve.

OTAC PREDRAG: Ja znam sveštenika pre rata, u Kaoni, koji je posle rata bio upravnik centralnih zatvora svih u Srbiji. Ja znam sveštenika pre rata, Vladu Zečevića, koji je položio svešteničku zakletvu, koji je posle toga bio ministar unutrašnjih poslova. Mislim da to nije ništa.

MIROSLAV: … Zašto niste obavestili narod o odluci Sabora koja se odnosi na bogoslužbeni poredak?

OTAC PREDRAG: Obratite pažnju na jednu stvar glupu. Ali, možda ovako … “istovremeno umoliti Preosvećenu Gospodu Eparhijske Arhijereje da ovu odluku…“ Ovo govori upravo o tome da sabor nije iznad episkopa.

MIROSLAV: Ma dajte!

OTAC PREDRAG: Molim vas, da je Sabor … da li bi Sabor rekao da se umoljava taj i taj arhijerej da uradi to i to? Samo obratite pažnju na tu sitnicu. Ti kad dobiješ presudu neku, jel te on moli, pa ako možeš ti tamo, plati kaznu? Nego naređuje – moraš da platiš! Znači to je samo u odnosu episkopa i Sabora. Prvo i prvo, mi ne korespondiramo sa Saborom, nego sa episkopom. Episkop je taj koji je član Sabora. Drugo, za sva pitanja smo maksimalno otvoreni i ovo snishodimo, zaista. Ja sam hteo da napustim … neću da napustim da ne bi bilo ovo i ono… Možemo da odgovorimo na svako pitanje. Da li smo mi nekada odbili razgovor?

RADICA: Evo sad odbijate.

OTAC MILAN: Ovo nije bio danas ni razgovor, ja vas moram napustiti. Imam obaveza drugih, hvala vam.

MIROSLAV: Vi ste namesnik naš, Vi ste najodgovorniji za ove novotarije u Gradištu koje se sprovode. El je vladika Vama naredio (da služite) po izmenjenom pravilu?

OTAC MILAN: Nije!

MIROSLAV: Pa što onda to radite?

OTAC MILAN: Ja imam slobodu svoju.

MIROSLAV: Znači Vi to na svoju ruku radite?

OTAC MILAN: Na svoju. Eto! A što ćeš sad?!

MIROSLAV: Vi vodite narod u raskol, a raskolnicima nema spasenja!

OTAC MILAN: Što ti brinaš tol’ko o mom spasenju, a ne o tvom? Kad sam doš’o u tvoju kuću da kažem da ti ne znaš da spavaš sa svojom ženom?! Čekaj, čekaj! Kako bi bilo da dođem u tvoju kuću da kažem – ti ne znaš da spavaš sa svojom ženom, što se okreneš ovako, a ne onako? Ti ćeš meni da kažeš kud da se okrećem! (odnosi se na upućenu mu primedbu što se na “gore imajmo srca“ okreće prema zapadu)

MILADA: … Vi ste došli da rasturite ovu zajednicu!

OTAC PREDRAG: Mi nismo nedodirljivi. Nismo druga kasta kao što kažete. Ono što mi otvaramo dveri, i što čitamo neke molitve na glas, neke molitve, upravo radimo zbog toga da bi mi pokazali da nismo druga kasta, nego da nama bez vas nema Liturgije, kao ni vama bez nas. Svi smo zajedno. Zbog toga otvaramo dveri… Čekajte, je l’ vi imate jedan problem? Kada gledam, ljudi dolaze u Crkvu, pa onda se prekrste, pa ljube kapiju, ljube okovratnike, ljube saksije, vaze, a pored čoveka prođu kao pored turskog groblja, ne kažu mu ni pomaže Bog. Mi mislimo, ja sam duboko uveren, da ikona Božija nije ni ikona Blagovesti koja se nalazi na Carskim dverima, nego je čovek … Mi bi jedni u drugima trebali da vidimo ikone Božije, da jedni u drugima vidimo Hristov lik. Kada mi otvaramo dveri, mi u stvari pokazujemo da tu između nas nema barijera. Jer smo svi jedno telo. Ja sam rukopoložen da na Liturgiji predvodim evharistijsku zajednicu. To što sam ja rukopoloženjem dobio blagodat i blagoslov da predvodim evharistijsku zajednicu daje meni, na jedan određeni način, ma koliko se vi bunili protiv toga, odrešene ruke da tu evharistijsku zajednicu predvodim. Kao što sam počeo da pričam da će domaćin u kući biti taj koji će da, recimo, slavu uredi kako dolikuje. Sada mi ako hoćemo da dođemo kod tog domaćina na slavu, ako nas on poziva …ako nećete to je opet druga stvar, nije problem naš… Da li se mi pričešćujemo Časnim Telom i Krvlju Gospoda Isusa Hrista ovde u crkvi … da ili ne? Da. Da li vi opovrgavate da se na Liturgiji koju mi služimo ovde, da se hleb i vino pretvara u Telo i Krv …? Ako to kažete da nije, vi rušite Crkvu. Ja sam sveštenik SPC u eparhiji braničevskoj; eparhiju braničevsku vodi episkop Ignjatije koji je član Sv. ARH. Sabora i deo ove Crkve. Vi ako se bunite protiv ove Crkve, vi se ne bunite protiv vladike nego protiv Sabora.

MIROSLAV: To nije tačno!

OTAC PREDRAG: … Recimo da u jednoj molitvi, koju sad mi kad bi je čitali naglas, vi biste se naljutili. Mi se molimo, sveštenici, i za neznanja narodna, a greh je naš. Znači da smo mi ti koji će odgovarati za grehe i vaše, i naše, a vi ćete odgovarati samo za vaše neznanje.

MIROSLAV: E vidite, ali mi nećemo da odgovaramo za naše neznanje i zato znamo kakav je poredak Liturgije i vas smo pitali. Pitanje je jednostavno. Nije ovo bogoslovska rasprava niti je to naše. Postoji komisija za liturgijska pitanja koja to razmatra, a mi smo samo postavili pitanje zašto se odluka Sabora ovde ne poštuje? Mi ne ulazimo u rasprave sa vama da li otvarate ili zatvarate dveri ili šta radite na Liturgiji. Mogli bi i to, ali nećemo, nije to naše. Postoji komisija koju sačinjavaju vladike. Mi samo tražimo da se pridržavate odluka Sabora dok komisija na završi svoj rad. Komisija zaseda, razmotriće se koja je strana u pravu, koja nije… ali je Sabor doneo odluku, dok se ta odluka ne donese…

OTAC PREDRAG: Vi ste tražili, pri rukopoloženju, svako sveštenika. Da li narod govori aksios, da li je dostojan, da li pita? Dakle vi ste na neki način dali blagoslov, vi kao narod, za sve nas dok smo mi svi sveštenici.

MIROSLAV: Ali ne do kraja vaše službe, oprostite.

OTAC PREDRAG: Pa hvala Gospodu, hvala Gospodu da smo… svi mi bivamo podložni raščinjenju. To ja prvi govorim. Mene mogu da raščine sutra. Ja ovde ne govorim o psihologiji, nego o ontologiji. Znači mi moramo da shvatimo da mi… ma koliko želeli i koliko tako da lutamo od crkve do crkve, od manastira do manastira. To je samo jedno lutanje uma, a neću da kažem da se lutanje uma drugačije naziva da me ne bi pogrešno protumačili.

MIROSLAV: Vi ste izazvali to lutanje!

OTAC PREDRAG: Nisam izazvao, ničim nije izazvano to lutanje. Ja nisam nikog … je l’ sam ja nekog ister’o?

RADICA: Postavljamo uslov da se vratite na prvobitno služenje ili …

OTAC PREDRAG: E, to! Bravo! Postavljate uslov? Pa ne možete, u crkvi nema uslovljavanja – ima slobode. Jel sam ja nekog ter’o da se pričešćuje mimo njegove volje? A ‘el sam davao blagoslov da se pričešćuju i kad nije post, da posti sredom i petkom? a nisam nikom rek’o: ej slušaj ti, idi uveče u švaleraciju a sutra dođi da se pričešćuješ. Nisam valjda lud? …A hoće da se kaže kako moderni teolozi teraju studentkinje, govore im kako odnosi pre braka nisu grešni.

OTAC NIKOLAJ: Ja sam čuo od vašeg kolege, oca (rekao ime i mesto).

OTAC PREDRAG:- … Još samo ovo, ja eto kao neki glupi teolog, zaista: “U međuvremenu dok se ne dođe do prihvatljivih rezultata rada … držati se vekovnog bogoslužbenog poretka naše Crkve“. Ko će da mi kaže koji je to viševekovni poredak?

MIROSLAV: Evo ja ću da vam kažem.

OTAC PREDRAG: Čekaj, stanite! ‘El Sveti Sava Sin Božiji? Nije Sin Božiji. Nije ni hrišćanstvo počelo od Sv.Save. Bilo je hrišćanstva i pre Sv. Save. ‘Oće li biti vekovni poredak naše Crkve 16. vek ili 11., 3., 4., 1., koji? Gde to piše? Kad oni budu taksativno rekli… Dalje, ja sam prelazio eparhije i eparhije naše Crkve srpske i imao sam priliku da služim u eparhiji gde je pastirenačalnik bio i episkop Vasilije sremski, i episkop Vasilije (Kačavenda), i episkop Grigorije, i mitropolit Nikolaj (Mrđa), i episkop Filaret, i episkop Sava pokojni, i episkop Jovan, i episkop Irinej niški i imao sam priliku da služim u drugim sestrinskim Crkvama i verujte mi svuda sam nailazio na drugu praksu. Meni samo kad se kaže: ima da se služi tako i tako, tu ćeš da otvoriš dveri … Šta vas može da uputi kako da služite? Može da vas uputi Vasilija Nikolajevića knjiga Veliki Tipik, izdanje 1905. Kakva je to knjiga nećemo da pričamo.

MIROSLAV: Kakva je to knjiga?

OTAC PREDRAG: To je Tipik… hm, neću da pričam, neću da se izjašnjavam o tome.

MIROSLAV: Jel ima neki drugi Tipik? Neko drugo crkveno pravilo? Koje?

OTAC PREDRAG: Ima. Krmčija Svetog Save.

MIROSLAV: Pa što ne služite po njemu? A molim Vas, odakle Vi služite? Iz koje knjige Vi služite?

OTAC PREDRAG: Iz Služebnika.

MIROSLAV: Oca Justina Popovića i Tipik imate Nikolajevićev? Novotarski nemate ni jedan? Odakle onda…?

OTAC PREDRAG: A oćeš da ti pokažem na kraju, šta on sam priča (Otac Justin) kako bi trebalo Liturgiju… da on sam priča protiv Tropara trećeg časa.

MIROSLAV: Ma dajte, molim Vas!

OTAC PREDRAG: (Udara rukom u sto) ‘Oćeš da ti pokažem?! (ljutito naređuje jednom bratu) – Idi tamo traži Justinov Služebnik! To je jedno. Nikolajevićev Tipik je takav… Znači kada bude mi neko sa ovim zaglavljem i pečatom bude poslao kako, kako se služi…

MIROSLAV: Molim Vas, Vi kao sveštenik neznate kako se služi? pa po tom važećem Tipiku koji je jedini. Pa, ne možete da menjate. Tamo piše kad se otvaraju i zatvaraju dveri, kad se navlači zavesa, koje molitve se čitaju…

OTAC PREDRAG: Ne dao Bog da mi te sve Saborske odluke budemo poštovali i primenjivali – neće crkve biti. Crkva nije ni odluka, ni Sabor. Crkva je naša zajednica koju imamo lično, ovde!

MIROSLAV: Kakvu zajednicu mi imamo ako se one ne poštuju odluke Sabora? Kakvu zajednicu mi imamo onda?

OTAC PREDRAG: …A zašto ti, kad ja kažem na Liturgiji sa strahom Božijim, verom i ljubavlju pristupite, stojiš i ćutiš?

MIROSLAV: Zato što ne može čovek da se pričešćuje kad nije spreman.

OTAC PREDRAG: Ko kaže. Ko si ti da znaš da ‘l si spreman ili nisi spreman?

MIROSLAV: Ja ne govorim za druge, ja govorim za sebe. Ja za sebe govorim.

OTAC PREDRAG: Pa ko si ti? Pa zato postoji ispovest da ti kažem da l’ si ti…(u međuvremenu donet je služebnik)

MIROSLAV: Kad’ je uveden Tropar trećeg časa?

OTAC PREDRAG: U 16. veku.

MIROSLAV: I držan je do sada? I zašto onda Vi njega izbacujete? Ko Vam za to daje pravo? Crkva je živi organizam, ona je uzrastala i formirala se i došla do nas ovakva kakva jeste. I ne možete da se vraćate. U koji vek nas Vi vraćate?

OTAC PREDRAG: Ona ima svoj dinamizam i nije tradicionalizam. Da li moramo da se držimo nečega, moramo da znamo suštinu. Pa ni Sveti Sava koji je ovde pominjan nije bio taj koji je samo držao, nego je i on sam reformisao. Ono što je bilo loše izbacio, ono što je bilo dobro ostavio. Samo da li mi imamo dovoljno snage duhovne i da shvatimo, da ono što je bilo loše da kažemo – bilo je loše. To je kao kada se mi kajemo, pa kažemo: grešio sam ali neću više.

MIROSLAV: Pa kako su se svetitelji naši posvetili, kako se narod spasavao ako Liturgija nije bila ispravna?

OTAC PREDRAG: Kako je onaj razbojnik mogao da uđe u Carstvo, a nije bio kršten?

MIROSLAV: Pa, čekaj te, je l’ je ovo bila laž sve do sada?

OTAC PREDRAG: Ko kaže da je bila laž?

ARH.NAMESNIK: Ko je rekao da je bila laž? Ono što stoji pod navodnicima, znači da može…

OTAC PREDRAG: A gledaj ovde, gledaj gde stoji ….(uzvikujući) Eno sužebnik saborski gde je to stavljeno u zagradu, gde se kaže ko kako…

OTAC MILAN: U svim beogradskim crkvama izbačena je prozbena jektenija ispred Oče naš.

MIROSLAV: Dozvolite…

OTAC MILAN: Kad smo mi čitali… sveštenik se buni, iz Beograda, kako vi čitate tu jekteniju mi smo je izbacili…

MILAN: U kojim crkvama, oprostite?

OTAC MILAN: U svim beogradskim crkvama izbačena je prozbena jektenija ispred Oče naš.

MIROSLAV: Nije u svim.

MILAN: Ajmo da odemo lepo u hram Svetog Aleksandra Nevskog, pa to da pitate tamo vaše kolege….

MIROSLAV: …Evo šta vladika Jefrem kaže u svom najnovijem pismu: ,,Tropar trećeg časa u Liturgiji Svetog Jovana Zlatoustog svešteno je nasleđe slovenskih pravoslavnih crkava i kao takvom nikome i ničemu ne smeta. Koliko ga je poštovao Sveti Jovan Kronštatski možemo zaključiti iz njegovog teksta u kome je savetovao vernom narodu da ovaj tropar čita za vreme osvećenja… Tebe blagosiljamo, tebe blagodarimo … dok se pevaju ove reči, čitava crkva, svi koji stoje u hramu, treba da se mole sa onima koji sveštenodejstvuju kako bi Otac Nebeski poslao Duha Svetog na nas i na predložene darove i da izgovaraju u sebi molitvu Gospode koji si u treći čas…”

OTAC NIKOLAJ: – Samo ja nešto da kažem. Kol’ko je mene Bog dao, jednom prostaku koji nema završenu ni Bogosloviju, nego samo tri razreda u privatnoj režiji sam polagao. Ali čitam živu reč Boga i Svetootačku reč i to je za mene amin. Ovo sad, ova novotarija, Bog je Sveznajući svedok – klin od strane satane da se stvori razdor u SPC-u.

OTAC MILAN: Oče Nikolaje i ovo je bila novotarija u 16. veku, znači svaka bogosluženja koja se razvija i normalno da više nije bogosluženje…

OTAC PREDRAG: Samo ja vas nešto da pitam? Koliko je episkop Ignjatije na tronu u braničevskoj eparhiji ?

MIROSLAV: 13 godina.

OTAC PREDRAG: Koliko on godina služi tako kao što služi?

OTAC NIKOLAJ: U početku je služio onako ispravno.

OTAC PREDRAG: Nije.

OTAC NIKOLAJ: Jeste.

OTAC PREDRAG: Kome je sada…? Taj klin uopšte nije novotarija jer je, kako vi kažete navodne novotarije, ako nama dvojici sveštenoslužitelja ne smeta da mi saslužujemo jedan drugom na različite načine, šta treba vama da smeta… Oni su služili zajedno u Ćelijama i zajedno se pričestili. To je ono nama što je bitno. Kada su oni sa zapada rasturili vojsku, ostalo im je da razruše Crkvu. Kada nisu uspeli kroz afere sa Pahomijem onda su oni našli ovu kosku da bace i da se mi gložemo!

MIROSLAV: Ko je uneo kosku, ko je uneo kosku?!

OTAC PREDRAG: Zato to ovde upravo govorim. 13 godina episkop Ignjatije tako služi, episkop Atanasije od devedesete, episkop Amfilohije od osamdeset i devete.

MIROSLAV: E pa vidite, da se narod nije bunio…

OTAC PREDRAG: Ali, otkud sad u jednom trenutku, od jedanput, kad treba da se bira novi patrijarh, da nekome smeta kako se služi?

MIROSLAV: – Evo zbog čega: zbog toga što su episkopi drugi, koji nisu znali šta oni rade, saznali za to.

OTAC MILAN: Ej sad! oni to znaju od prvog dana.

MIROSLAV: Molim vas, kako je služeno u Ravanici na Vidovdan ove godine? Služeno je kako treba. Služeno je kako oni kažu po starom, ne po starom, nego po Tipiku.

OTAC PREDRAG: – ‘El vladika naš izašao negde ili je tu stajao?

MIROSLAV: Tu je stajao.

OTAC PREDRAG: Šta onda to znači?

MIROSLAV: Znači to da ne sme da se pokaže pred drugim episkopima kako služi. Kako je služeno na saboru u Žiči? Oče Milane, Vi ste bili.

OTAC MILAN: Isto tako, to je zato što je mitropolit načalstvujući bio i on odlučuje kako se služi.

MIROSLAV: – ‘El jeste?! Zato što je ispravno, ne sme drugačije!

OTAC PREDRAG: Ne, ne. Bio sam na Liturgiji gde su bili i gde je bio Lukijan slavonski i Filaret i sticajem okolnosti pustili su episkopa našeg da služi. On je služio na teritoriji druge eparhije kako on služi….

Verodostojnost svega gore navedenog svojim potpisima potvrđuju:

Potpisi koji potvrđuju verodostojnost

POSTOJI I AUDIO SNIMAK!!!

izvor: AgH2O.com




2 коментара у вези “Šta govore NOVOTARCI u Velikom Gradištu!?”
  1. Svetootacko predanje nije nesto sto coveka zatvara u tradicionalizam ili odvodi u izolacionizam, vec kroz njihove primere treba da se rukovodimo na putu naseg spasenja. Treba da pogledate istoriju Hriscanske crkve, i da primetite da upravo svetitelji na koje se pozivaju takozvani revnitelji, su za svoje vreme bili novotarci. Ali oni su shvatali dinamicnost crkve i borili su se da Crkva ne postane mesto fariseja, vec iskrenih vernika. Sam nas Gospod Isus Hristos je za te fariseje bio novotarac, zbog toga su ga i raspeli. Ovo vreme sve vise lici na vreme kada je Sin Boziji pohodio zemlju i kada je ljudima vise bilo vazno kako nesto rade, nega iskrena ljubav prema bliznjemu svom. Da se razumemo, nisam za ujedinjenje sa rimokatolickom Crkvom, sve dok se ne pokaju, kao ni sa bilo kojim drugim jereticima.

    Ali ovi bezumni ispadi takozvanih revnitelja nicemu dobrom ne vode. Da ste pazljivije procitali tekst, onaj koji se prepirao sa svestenicima i ocem Nikolajem, nije zeleo istinu da cuje, vec je uzivao u svom prepiranju i zelji da on bude u pravu.

    Svako dobro od Gospoda vam zelim.

     

    Redakcijski komentar

    Gospodine Ćirkoviću vaše zamerke ili predloge koji su vezani za rad portala šaljite direktno redakciji. Hvala.

    S.Marjanović

  2. Uvek me obraduje kada se javi nas Goran Cirkovic.
    Vidis Gorane,meni je Vladika Lavrentije poslao KLOFER na
    poklon,tako eto imam sa blagoslovom jedan u posedu.
    Ovde ovo Urednistvo,ne da da se preti,ali moj Klofer je
    druga prica.
    Nego revnitelji sve postaju u srcima Srba blizi.
    Od kako sam onome Montenegro boy Zoranu Raicevicu,pretila sa Kloferom,postade mi dosadno, svakim danom sve vise podanika, nigde neko ko se ne slaze sa mnom.


Пошаљите коментар

Да би сте послали коментар морате бити улоговани

GENOCIDE REVEALED
logo
Писанија Грешног Милоја
Проф. Др. Миодраг Петровић

Проф. Др. Миодраг Петровић

КРОТКИ ЛАФОВИ!
Антиекуменистички сајт

НОВИ Антиекуменистички сајт

„СТРЕЉАЊЕ ИСТОРИЈЕ“
logo
ПРАВОСЛАВАЦ 2017
ГЕНОЦИД
ЈАСТРЕБАРСКО 1942
БОЈКОТ НАРОДА – документарац
новинар.де
Loading
КОРУПЦИЈА, ВЛАСТ, ДРЖАВА
logo
АГЕНЦИЈА ЗА БОРБУ ПРОТИВ КОРУПЦИЈЕ
logo