logo logo logo logo
Рубрика: Религија, Друштво    Аутор: новинарство    пута прочитано    Датум: 28.11.2007    Одштампај
PDF pageEmail pagePrint page

Papa Benedikt XVI i ekumenistički biskupi iz Srbije

Папа и СПЦ екомунисти из Србије

U Beogradu će od 18. do 25. septembra 2006. godine biti održano zasedanje Mešovite komisije za zvanični teološki dijalog Pravoslavne Crkve i Rimokatoličke Crkve.

bačka eparhija, avgust 2006

***

Zvanični bogoslovski dijalog Pravoslavne i Rimokatoličke Crkve traje već duži niz godina, a vodi ga Komisija za dijalog, sastavljena od po trideset članova iz svake od dveju Crkava. Pravoslavni deo Komisije čine ugledni profesori teologije iz svih pomesnih Pravoslavnih Crkava, mahom u arhijerejskom činu, po dvojica iz svake pomesne Crkve. Katolički deo komisije je u svemu paritetan pravoslavnom dêlu. Komisija ima dva ravnopravna sapredsednika, mitropolita pergamskog g. dr Jovana (Zizjulasa) iz Carigradske patrijaršije i kardinala g. dr Valtera Kaspera. Pravoslavna i Katolička Crkva se kao domaćini zasedanja smenjuju naizmenično.

To što je predstojeće zasedanje – kao i sva dosadašnja, pošto se radi o stručnom, teološkom dijalogu – zatvoreno za javnost ne umanjuje odgovornost naše pomesne Crkve, koja je domaćin u ime vaseljenskog Pravoslavlja, i njenu dužnost da vodećim svetskim teolozima pruži odgovarajuće uslove za miran i neometan rad.

Napominjemo da odgovornost ne leži samo na Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi nego i na drugim društvenim činiocima. Posebnu ulogu imaju mediji koji ovom naučno-bogoslovskom skupu na najvišem nivou ne treba da pripisuju one dimenzije koje on nema.

Pravilno obaveštavanje javnosti trebalo bi, svakako, da podrazumeva dvojaku dobronamernost novinara – prema onome o kome piše i prema onome kome su vest i komentar upućeni. Nažalost, moramo konstatovati da beogradski dopisnik novosadskog Dnevnika koji j e u broju od 14. avgusta ove godine, na šestoj strani, pisao o predstojećem zasedanju Komisije za bogoslovski dijalog nije bio dobronameran ni prema onome o kome piše, u ovom slučaju Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi, ni prema čitaocima Dnevnika, koje nije informisao nego dezinformisao. Jedini čovek na svetu koji „zna” da je zasedanje Komisije za bogoslovski dijalog u funkciji pripremâ za pretpostavljeni i bukvalno mitološki shvaćeni dolazak pape u Srbiju jeste autor članka „Papa na korak od Srbije“. Nadajmo se da se neće pojaviti još koji „ekspert“ ovog profila!

Inače, daćemo za pravo onima koji tvrde da je Srbija crna rupe Evrope i da nije u stanju da vodi bilo kakav civilizovani dijalog.

Uostalom, Komisija za teološki dijalog ne razmatra niti će na sednicama u Beogradu razmatrati pitanja socijalnog karaktera ili bilo kakve teme od „tekućeg” ili „dnevnog” značaja nego će razmenjivati bogoslovska saznanja. Postoji, naravno, i dijalog Pravoslavne i Katoličke Crkve o problemima savremenog društva i pojedinca u njemu, ali se ovim temama bave druga tela i druge komisije dveju Crkava, što, uostalom, nije nepoznato domaćoj javnosti.

Pitanje kojim se na jeftin senzacionalistički način bavi Dnevnikov dopisnik nije na dnevnom redu nijednog od relevantnih crkvenih tela.

izvor: bačka eparhija – eparhijski arhijerej G. Irinej (Bulović)

 

***

 

RASTU IZGLEDI ZA SKORU DRŽAVNO-TEOLOŠKU POSETU BENEDIKTA ŠESNAESTOG

Živica Tucić DNEVNIK 14.08. 2006

Za očekivati je da nakon predstojeće velike teološke konferencije, kojoj će domaćin biti Beograd, SPC umekša stav oko dolaska poglavara Rimokatoličke crkve

Prošle godine se upokojio papa Jovan Pavle Drugi s željom da poseti dve zemlje s većinskim pravoslavnim stanovništvom – Rusiju i Srbiju. Do posete nije došlo, s tim da su razlozi glede Moskve i Beograda različiti. Ruski predsednici Gorbačov i Jeljcin pozivali su, naime, papu, ali ne i patrijarh Aleksije. Objašnjenje je prilično logično. Odnosi između dve crkve su se pogoršavali od trenutka raspada Sovjetskog Saveza. U Ukrajini, koja je pod jurisdikcijom Moskovske patrijaršije, rad unijata (grkokatolika) ponovo je legalizovan. Patrijaršija je navodila i brojne primere sprova oko crkvenih objekata, čak i fizičkih obračuna, a Vatikanu se prebacivalo da nije podstakao dobru volju da se pitanja mirno rešavaju. Rimskoj crkvi se konkretno zamera da neprestano vrbuje vernike po Rusiji i osniva crkvene strukture ne konsultujući patrijaršiju. Dakle, patrijarh Aleksije želi da dve crkve najpre reše precizirane probleme a tek potom bi moglo doći do posete pape Moskvi.

Između srpskog pravoslavlja i Vatikana, pak, nema aktuelnih problema. Ipak, premda teolozi i istoričari još nisu razmotrili ulogu crkve u proteklom veku u događajima kao što Drugi svetski rat a i kasniji, u srpskom narodu preovladava mišljenje da su katolička crkva sa prostora NDH, ali i sam Vatikan, imali prilično negativu ulogu. Recimo, dok jedna strana smatra da je nekadašnji zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac s pravom proglašen blaženim (prvi stepen svetosti), na drugoj preovlađuje stav da je on saodgovoran za ogromne patnje pravoslavnih.

U svakom slučaju, papa je pozivan da poseti Jugoslaviju, potom Srbiju i Crnu Goru, u više navrata. I aktuelni predsednik Srbije Boris Tadić je poziv ponovio uz ogradu da do nje treba da dođe kada se pripreme odgovarajući uslovi. Oni, formalni i diplomatski, već postoje. Poziv katoličke biskupske konferencije odavno je poslat, takođe i državni, pošto je papa i državni poglavar, suveren Vatikana. No, preduslov je bio i da poglavar većinske crkve, pravoslavne, izrazi spremnost da gosta primi makar u kratku audijenciju. SPC zvanično nikada nije odbijala mogućnost da papa dođe, ali eksplicitna spremnost za razgovor dvojice prvojeraha nije izneta. Istina, o ovome je ne jednom bilo reči poslednjih desetak godina i na zasedanjima Svetog arhijerejskog sabora; paralelno s tim Vatikan su povremeno posećivali srpski episkopi a Beograd pojedini kardinali.

Tek, sredinom septembra u našem će glavnom gradu zasedati izuzetno važna i brojna međunarodna komisija za bogoslovski dijalog između svetskog pravoslavlja i rimokatoličanstva. Pozdraviće je, kako se predviđa, i srpski predsednik i premijer. Sama činjenica da je ta komisija posle mnogo godina pauze ponovo obnovila rad, pokazuje da se odnosi znatno, ako ne i dramatično, poboljšavaju. I između Moskve i Vatikana ođednom se takođe topi led, iako međusobni problemi nisu rešeni. Prema novom papi Benediktu Šesnaestom u pravoslavlju postoje velika očekivanja. On se smatra mudrim, starim, smirenim ne samo pontifeksom već bogoslovom, kome je na srcu jedinstvo hrišćana.

Važnije nama nego njemu

– Posete pape imaju i pastoralni i politički smisao, jer je i njegova uloga dvojna: poglavar je crkve i šef države. Stoga i svaka njegova misija ima izuzetnu težinu. U našem slučaju pogotovo, jer njegovi apeli imaju velikog ođeka u svetskoj javnosti pa samim tim i velikog uticaja na političare. Ne mogu ni strani velikaši da tek tako odlučuju o sudbini Kosmeta, previđajući naše svetinje, crkve i manastire, Pećku patrijaršiju, Dečane, Bogorodicu LJevišku… Ako Sveta stolica ima važnu ulogu u svetskoj politici, a ima, i ako se papa na Kosovu svojim očima uveri u to šta se tamo događa i kakvoj su nepravdi izloženi srpski narod i srpska crkva, nesumnjivo je da bi njegov glas snažno odjeknuo – rekao je nedavno za „Dnevnik” mitropolit Eparhije zagrebačko-ljubljanski i cele Italije gospodin Jovan (Pavlović), dodajući da mu i dalje nije jasno zbog čega se neko u Srbiji još uvek toliko boji papine posete. – Zar bismo mi, ukoliko bi poglavar Rimokatoličke crkve došao u Beograd i potom posetio srpske enklave na Kosovu i Metohiji, izgubili veru, zametnuli pravoslavlje, šta li..? No, zvaničan stav SPC je u kompetenciji Svetog arhijerejskog sabora, i ako pitanje posete pape Benedikta Šesnaestog bude došlo pred njega, verujem da će biti doneta ispravna odluka.
M. S.

Neki, međutim, misle da je sada pravoslavlje prema novom papi čak blagonaklonije nego što za to ima povoda, a da je prema njegovom prethodniku bilo rezervisanije nego što je bilo razloga i potreba. Tim pre što se u Vatikanu nije mnogo šta izmenilo, sem prvog čoveka. Upozoravalo se i da redigovanje njegove titule – izostavljanje da je on patrijarh Zapada a ostavljanje da je on poglavar univerzalne Crkve – moralo izazvati veću pažnju i zabrinutost u pravoslavlju. Jer, u celokupnom hrišćanskom svetu ne postoji raspoloženje, pošto za to nema ni bibliskih ni praktičnih razloga, da se episkopu Rima (papi) prizna primat u vlasti i arbitrarna pozicija.

Ipak, ako predstojeća konferencija u Beogradu donekle približi dve crkve, makar psihološki, to će biti uspeh. Naravno, stavovi koji će biti izneti poznati su ne od skoro, već vekovima. Ali srpska javnost, prvenstveno crkvena, moći će da zapazi da hrišćanski Istok i Zapad mogu da sarađuju, da svedoče da veruju u istog Spasitelja. To bi predstavljalo stvaranje povoljnijeg raspoloženja za papinu posetu. Uostalom, on ima pravo da obiđe svoje vernike, a ne treba zaboraviti da oni čine oko pet posto stanovništva Srbije. Svakako, i oni koji nisu vernici njegove crkve, a smatraju se hrišćanima, takođe treba da iskažu svoju spremnost da budu korektni domaćini. Dakle, pitanje posete treba depolitizovati i izdvojiti iz istorijskog konteksta opterećenosti.

Nije na kraju zgoreg podsetiti da je kardinal Kasper, zadužen u Vatikanu i za odnose s pravoslavljem, nedavno rekao da Benedikt Šesnaesti želi da dođe u Srbiju. To na neki način ponavlja ovih dana i papski nuncije, nadbiskup Sbarbaro. Nesporno jeste da su uslovi sada pogodniji nego ranije, ali i da se ovakva poseta obično priprema podosta u napred, namanje godinu dana. Shodno tome, kada se okonča predstojeća beogradska teološka konferencija, na državnom i političkom vrhu je da se sastane i utvrdi da li su se stekle okolnosti koje su pominjane kao potrebne da se poseta pape realizuje. No, kako sada stvari stoje, svi su izgledi da će njihov zaključak biti – pozitivan.

Živica Tucić DNEVNIK 13.08. 2006

 

***

 

BEOGRAD ĆE BITI DOMAĆIN DIJALOGA HRIŠĆANSKIH CRKVI

Kardinal Valter Kasper, predsednik Kongregacije za jedinstvo hrišćana, najavio je protekle nedelje skoro obnavljanje dijaloga Rimokatoličke i pravoslavnih crkava, napomenuvši da se Srbija složila s tim da bude domaćin plenarne sednice koja bi trebalo da se održi u toku 2006. godine. Nekoliko dana pre toga i patrijarh carigradski i vaseljenski Vartolomej obavestio je javnost da će „Međunarodna komisija za bogoslovski dijalog između Pravoslavne i Katoličke crkve“ nastaviti rad. Po njegovim rečima, njeno zasedanje bi trebalo da se održi iduće jeseni u Beogradu. Dogovorena je i tema susreta: eklisologija. Radi se o pitanju same Crkve kao božanske ustanove, a pre svega pitanju primata u njoj.

Komisija je osnovana 1980. godine radi razjašnjavanja teoloških razlika između hrišćanskog Istoka i Zapada. Rad je obustavljen 2000. godine zbog optužbi Ruske pravoslavne crkve da Vatikan vrbuje nove vernike u pravoslavnim zemljama. Po rečima publiciste Živice Tucića, u Komisiji radi isti broj članova obe strane – petnaestak. U njoj su zastupljene sve autokefalne pravoslavne crkve, mada sve nisu uvek učestvovale u radu. Obe strane imaju koordinatore. S pravoslavne strane to je sada mitropolit pergamski Carigradske patrijaršije, jedan od najvećih teologa, Jovan Ziziulas.

Približavanje razlika

– Pravoslavnu stranu predvodi uvek jedan carigradski mitropolit. Vatikansku stranu predvodi predsednik Kongregacije za jedinstvo hrišćana, sada je to kardinal Valter Kasper. Ova dvojica su se juna ove godine u Rimu dogovorili da Komisija nastavi rad. Potom su se u Carigradu sastali predstavnici svih pravoslavnih crkava i dali saglasnost za nastavak rada – kaže Tucić. – Komisija je poslednji puta zasedala u Baltimoru 2000. godine. Tada je raspravljano pitanje unijatizma, odnosno crkava istočne i vizantijske tradicije koje priznaju primat rimskog pape. To je već vekovima veliki kamen spoticanja između dveju crkava.

Tucić kaže da je Komisija stvorena s ciljem da radi decenijama, nema konkretan zadatak da ujedini dve crkve, već da ih približi i da vekovima nagomilane teološke razlike razjasni.
– Susret u Beogradu bi trajao nedelju-dve dana, radilo bi se iza zatvorenih vrata, na kraju bi bio objavljen zajednički kominike koji bi pokazao da li je, eventualno, postignuto približavanje nekih stavova. Susretu ne treba pridavati nikakav spektakularan značaj, niti treba da postoji bilo kakav pritisak medija ili javnosti.

I pored rada Komisije, odnosi između dve struje hrišćanstva izuzetno teško se poboljšavaju, te stoga većina njihovih zvaničnika smatra da pregovori o približavanju mogu trajati i vekovima. S ovom konstatacijom se slaže i Živica Tucić:
– Između Moskovske patrijaršije i Vatikana nikako ne dolazi do poboljšanja odnosa. Izjave kardinala Kaspera da je „led probijen“ Moskva odbacuje i upozorava Vatikan na to da je „smešno minimizirati razlike“. Moskva prebacuje Rimu da praktikuje prozelitizam, odnosno vrbovanje vernika. Vatikan ističe da dve strane, zapravo, različito definišu pojam prozelitizma i da zbog toga problema nema.

Ovaj problem dveju crkava nije odlučujući za beogradski susret, i pored njegovog postojanja konferencija se može održati – smatra Tucić. – Treba naglasiti da u radu Komisije nikada nisu učestvovali poglavari već istaknuti velikodostojnici koji se bave međuhrišćanskim odnosima. Sada pokojni episkop šumadijski Sava Vuković više puta je bio učesnik u radu Komisije.
Pitanje primata među hrišćanskim crkvama je jedno od najtežih i po njemu između dve crkve razlike su ponajveće. Dok Rim tumači da primat u celokupnom hrišćanstvu pripada episkopu Rima, pravoslavne crkve to nikada nisu priznale, kao ni anglikanci, protestanati i drugi.

Vlast i(li) čast

– Istok smatra da prvenstvo zaista pripada episkopu Rima, ali ne u vlasti već u časti. Rim ne može da odustane od svog tumačenja primata, drugi ga ne mogu prihvatiti. Gotovo da nema manevarskog prostora za približavanje – objašnjava Tucić. – Vatikan, doduše, povremeno nastupa s nekim idejama o tome kako bi se primat mogao upražnjavati a da to drugima, navodno, bude prihvatljivo. Primera radi, da se papi prizna primat verbalno, da je on reprezentant svetskog hrišćanstva i da on može sazivati susrete, konferencije, sabore, i njima predsedavati.

Ovu varijantu bi Moskva verovatno odbila. U drugim pravoslavnim crkvama ovo bi dovelo do podela, možda i do raskola. Po meni, pitanje primata nije više aktuelno. Crkve mogu i treba da se dobro poznaju, blisko sarađuju, možda i dostignu evharistijsko, a ne jurisdikcijsko jedinstvo. Dakle, da se pravoslavni vernik može pričestiti i u katoličkoj ili anglikanskoj crkvi, ako njegova ne postoji u nekom mestu ako je na putu, i obrnuto. Takođe, da nema osporavanja krštenja, venčanja i drugog.

To se na relaciji pravoslavlje–katoličanstvo i može postići, ali s protestantima ne jer oni imaju drugo shvatanje svetih tajni, sveštenstva i drugog. Novi papa Benedikt XVI, koji je stupanjem na presto Vatikana obećao da će raditi na promociji hrišćanskog jedinstva, insistira na približavanju s pravoslavljem jer se na tom polju teološki mogu postići najveći prodori pošto je koncept Crkve vrlo blizak. No, na relaciji katoličanstvo–protestantizam i pravoslavlje–protestantizam postoji mnogo veći zastoj.

P. Klaić DNEVNIK, 30.10.2005




4 коментара у вези “Bogoslovski dijalog Pravoslavne i RKC u iskrivljenom ogledalu proizvoljnih i nadobudnih interpretacija”
  1. … [Trackback]

    […] Read More here to that Topic: novinar.de/2007/11/28/bogoslovski-dijalog-pravoslavne-i-rkc-u-iskrivljenom-ogledalu-proizvoljnih-i-nadobudnih-interpretacija.html […]

  2. … [Trackback]

    […] Information on that Topic: novinar.de/2007/11/28/bogoslovski-dijalog-pravoslavne-i-rkc-u-iskrivljenom-ogledalu-proizvoljnih-i-nadobudnih-interpretacija.html […]

  3. … [Trackback]

    […] Here you can find 84213 additional Info on that Topic: novinar.de/2007/11/28/bogoslovski-dijalog-pravoslavne-i-rkc-u-iskrivljenom-ogledalu-proizvoljnih-i-nadobudnih-interpretacija.html […]

  4. … [Trackback]

    […] Read More on that Topic: novinar.de/2007/11/28/bogoslovski-dijalog-pravoslavne-i-rkc-u-iskrivljenom-ogledalu-proizvoljnih-i-nadobudnih-interpretacija.html […]


Пошаљите коментар

Да би сте послали коментар морате бити улоговани

GENOCIDE REVEALED
logo
Писанија Грешног Милоја
Проф. Др. Миодраг Петровић

Проф. Др. Миодраг Петровић

КРОТКИ ЛАФОВИ!
Антиекуменистички сајт

НОВИ Антиекуменистички сајт

„СТРЕЉАЊЕ ИСТОРИЈЕ“
logo
ПРАВОСЛАВАЦ 2017
ГЕНОЦИД
ЈАСТРЕБАРСКО 1942
БОЈКОТ НАРОДА – документарац
новинар.де
Loading
КОРУПЦИЈА, ВЛАСТ, ДРЖАВА
logo
АГЕНЦИЈА ЗА БОРБУ ПРОТИВ КОРУПЦИЈЕ
logo