logo logo logo logo
Рубрика: Актуелно, Религија, Свет, Друштво    Аутор: новинарство    пута прочитано    Датум: 21.11.2007    Одштампај
PDF pageEmail pagePrint page

Ne volim polemike, jer verujem u istinu. A istina se dokazuje -činjenicima. Ali, moram da pojasnim .. Izgleda da mnogo smeta činjenica da mi mislimo na Crkvu, kao „naša“ Crkva. Vidi se da je sveštenik došao „na gotovo“. Crkva završena, stan, salon, sve je već tu bilo kada je on stigao. Samo oni Srbi koji su morali otići u dijasporu, zbog razno raznih razloga- znaju kakva topla reč za naša srca je rec „naš, naša“ i kako je teško biti sam, apsolutno sam u tudjini.

piše Ljiljana Milović, Buenos Aires, Argentina

***

Ljudi koji su gledali da prežive u vrlo teškim okolnostima. Niko ih nije sačekao na aerodromu, nikoga nije čekala topla kuća, jelo na stolu, narod, spreman da daje i da pomogne. Naprotiv, većina su stigli gladni i bosi, sa malim kuferčetom, ako je bilo sreće, i trebalo da se počne da radi što bilo, jer je trebalo jesti.

Doktori medicine su postali portiri, inženjeri prali klozete i radili noću, studenti prali sudje itd. Nikome nije bilo ni centa, ni plata, ni pomoći. A ni pomisliti da je neko poznavao jezik, ni engleski, ni nemacki, ni španski. Kada mi upotrebimo reč „naš ili naša“ to nas identifikuje kao Srbi. Kao nešto drugačije od o zajednice gde eto živimo ili smo rodjeni. Reč „naš ili naša“ to je ono duhovno što nas spaja. Zato je sada došao u posetu „naš“ Hor, mi govorimo „naš jezik“, mi imamo „našu crkvu“, slušamo „naše“ pjesme. I sveštenik je do sada bio „naš Sveštenik“.

Ali sa tugom vidim da on ne smatra ljude koje ne gledaju na stvari kako što on, kao „našim“ i upotrebljava reč „privatno“.

Isto tako naša crkva nije „skup anonimnih ljudi“. Svi smo ponosni od nasih srpski prezimena. Znamo ko je ko, koji je bolji, koji je lošiji, i ipak guramo napred. Jeste, mi očekujemo od Sveštenika da radi svoj posao, a on smatra da „nije naš činovnik u privatnoj crkvi“. Naravno da nije, nikada nam nije ni palo na pamet. Kao prvo, činovnik sledi instrukcije, ne radi šta hoće, običnom činovnika niko ne daje platu –duplo veću od plate univerzitetskog profesora!?

Ne daje za stan, niti plaća sve troškove oko tog stana. Običan činovnik nema sredstva da kuka kako gladuje, kako mu nije dovoljno i uspeva da mu dovedu porodicu. Da se ta porodice vrati u Srbiju posle tri meseca boravka, i da on ode u posetu tri meseca kasnije ostvljajuci daleke parohijane bez Krsne Slave, i onda da opet nadje sredstva (neko ga sigurno pomaže), da ih dovede natrag. Ni pošten ministarski položaj to sve ne plaća. Jeste, u pravu ste, ne bi trebala da to pominjem, jer te pare nisu izašle iz kase naše parohije, jer smo mi velikom mukom ozidali ono što imamo, tu su i pored bogatijih porodica, penzioneri koji dobijaju platu mesečnu tri puta manju od njegove, dali svoje štednje, imovine, i još daju što mogu. Jeste, mi nemamo sredstva da mu pomognemo na taj nacin koji „on“ treba. Veliko je ovde pitanje: šta znači „pomoći sveštenika i njegovu porodicu“. Trpeti psovke i pretnje preko e-maila ili telefona, „ah, to su dečije igre“, vikati na starije osobe, pretiti im ako dodju u Crkvu, „-pa dobro, to nije tako bilo..“ Na kraju priče, mi smo „oterali porodicu“…

A ustvari svi smo „razumeli“ i zaćutali. Pomoći rad sveštenički, i posle da ispadne da to vredi da ljudi „pomognu“ njegovu situaciju a ne Crkvu, – „molim ne, Upravi ne dajte, jer oni su takvi i takvi i to je privatna Crkva“.

Istina, takve pomoći, neće dobiti. A moju sigurno više ne. A za sve drugo što on kaže, molim čitaoce da se okrenu, Vladici Motiki, ili Ocu Savi, ili Ocu Zoranu, da oni kazu ako je njihov boravak bio tako strasan, i odvratan, i dali smo ih maltretirali i izbacili. Naravno, niko od njih nije bio tako vešt da skupi pare u ovoj „čemernoj Argentini“ da nam dodje „makar jedan put na dopust“ , a ni da sanjaju da traže i dobiju pomoć da pošalju porodicu, da idu tamo i vamo, -jer ih mi gonimo – ili da odu u posetu kad im padne na pamet – „jer se svestenik nalazi u strasnoj depresiji i da ode malo kod porodice..“ Niko od njih ih nije napustio kad su ih parohijani iz Chaka čekali za Slavu Sv. Nikole, niti kada se Patrijarha Pavle nije pominjao za vreme Sluzbe.

Radujem se da u ustavu Sv. Save stoji da to pripada Srpskoj Patrijarsiji, jer da nije bilo kako on zove „privatne“ i „naše“ crkve, samo Bog zna dokle bi još verovali da je Srpski Patrijarh kolaborirao sa „komunistima“ i da imovina treba da se prebaci na „lična imena“. A taj uspeh treba zahvaliti Ocu Zoranu, koji ne bi nikad bio stigao u Argentinu, da nije bilo te „anonimne organizacije“ koja smatra Crkvu “ svojom“, isto kao smatra sebe dijo srpskog naroda i Srpske Pravoslavne Crkve.

I jos se on pita zašto mu narod dolazi sve manje, i manje?

Ljiljana Milovic, Buenos Aires; Argentina




2 коментара у вези “Plata sveštenika duplo veća od plate univerzitetskog Profesora”
  1. … [Trackback]

    […] Find More Info here on that Topic: novinar.de/2007/11/21/plata-svestenika-duplo-veca-od-plate-univerzitetskog-profesora.html […]

  2. … [Trackback]

    […] Info on that Topic: novinar.de/2007/11/21/plata-svestenika-duplo-veca-od-plate-univerzitetskog-profesora.html […]


Пошаљите коментар

Да би сте послали коментар морате бити улоговани

GENOCIDE REVEALED
logo
Писанија Грешног Милоја
Проф. Др. Миодраг Петровић

Проф. Др. Миодраг Петровић

КРОТКИ ЛАФОВИ!
Антиекуменистички сајт

НОВИ Антиекуменистички сајт

„СТРЕЉАЊЕ ИСТОРИЈЕ“
logo
ПРАВОСЛАВАЦ 2017
ГЕНОЦИД
ЈАСТРЕБАРСКО 1942
БОЈКОТ НАРОДА – документарац
новинар.де
Loading
КОРУПЦИЈА, ВЛАСТ, ДРЖАВА
logo
АГЕНЦИЈА ЗА БОРБУ ПРОТИВ КОРУПЦИЈЕ
logo