Mada u ustavu SPC stoji da je osnovna dužnost Patrijarha SPC da održava jedinstvo među Jerarhijom. Pod patrijarhovanjem Nj. Svetosti gospodina Pavla, doživeli smo totalno nejedinstvo i gotovo raspad Jerarhije.
Svaki je episkop u svojoj Epariji postao manje više neki Bog za sebe, neki nedotačivi autokrata, nekakav kult za sebe. Svak ima svoju platformu, i svaki radi šta mu se prohte. Izgleda da smo ako sagledavamo današnju situaciju u SPC i u opšte u društvu došli do one iste istorijske istine kada naš narodni pesnik podseća da su velikaši porklete im glave na komade rasparčali carstvo. Tako su i nasi dana[nji crkveni “velikaši“ rasparčali crkvu. Kada kuća ostane bez domaćina ili spadne na lošeg domaćina onda je takva kuća izložena svim vrstama udara, i napada, i kloni se padu.
Što je još gore za današnji Episkopat SPC se može slobono reći da je on sve ali ne i Episkopat. Pod dugogodišnjom vladavinom jednog tzv. ateističkog ali kako se danas vidi samo antipravoslavnog sistema u Episkopat su ubačeni ljudi sa veoma labilnim karakterom, devijantni, neuki i neobrazovani, a dobar deo njih su ordinarni kriminalci. Uzalud se ava Justin trudio da i sam nešto postigne, u to vreme od njegova četiri đaka: Atanasija, Amfilohija, Irineja i Artemija, samo je Artenije ostao dosledan njegovom učenju. Ostala troica su, i moralno, i duhovno posrnuli, čak su se okrenuli izdajstvu. Ostali današnji članovi Episkopata SPC ako izuzmemo patrijarha Pavla, episkope Mitrofana i Savu (Jurića) ja ne znam i ne bi mogao da navedem ni jednog drugog da je moralno čist, jak i da stoji na stazi pravoslavlja. Zato smo došli do ove i ovakve situacije da je Episkopat razdeljen u dva velika tabora koji vode neku svoju internu bitku a za Crkvu i njenu budućnost niko gotovo i ne haje.
Podele
Mada postoje i drugi razlozi zbog kojih su nastale podele, najveća se trenutno podela oseća izmeću tzv. Grkofilske i neke tradicionalstičke strje. To u sustini nije tacno. Takozvani Grkofili nisu nikavki Grkofili, već jednostavno saradnici i doušnici Vatikana. Odnosno u daljem tekstu biće opisani kao prorimokatolici. Druga pak struja bar po onima koji je predvode, po obrazovanju, pismenosti i kulturi je ispod svakog nivoa, sebe naziva tradicionalističkom. Zbog okolnosti njima su se pridružili i onih pet šest vladika, koji po svojoj moralnoj vrednosti, sposobnostima i karakteru odskaču od svih ostalih ali su na žalost u apsolutnoj manjini, a “tradicionaliste“ podržavaju zbog nužnosti. Mada postupci prorimokatolika su bili dosta pritajeni od javnosti, i podele su se dugo stvarale ali i skrivale od javnosti dok jedan od prorimokatolika Jovan Mladenović nije napravio čudan potez i izdao pismeno naređenje, potčinjenom mu sveštenstvu da služi po nekom novom kako je on to nazvao boljem načinu. Došlo je naravno do čitave zabune, počele su svađe i rasprave, ali Jovan nije popuštao. Nije popuštao jer je on među prorimokatolicima, najprimitivniji i najneobrazovaniji od svih. A uz to je dovoljno glup i autokratski nastrojen, da nije ni mogao da sagleda da će ga jednog dana ta njegova glupost dovesti u situaciju pokajanja. Kulminacija je počela naravno onoga momenta kada se i javnost a pogotovo verujući narod uzburkali. Nema sumnje da će tome i dosta kumovati savremena tehnologija informisanja.
Tako, i Jovan a, i njegovi „podbadači“ nisu mogli ni da pomisle do koje će mere ovo novo sredstvo informisanja ustalasati javno mnenje koje će se potpuno okrenuti protiv njih. Zbog svega toga na poslednjem zasedanju SA Sabora u Beogradu prorimokatolici su doživeli poraz. Ali ne i potpun.
Motivi, ciljevi i namere
Motiv prorimokatolika je jednostavan. Oni hoće da SPC dovedu u junitasku poziciju i da uz pomoć Jezuitskog jezgra u rimokatoličkoj nazovi crkvi, omoguće ovoj truloj i propaloj a u svemu kriminalnoj organizaciji da SPC podčini kontroli Vatikana. Tome trendu predhodilo je mnogo prljavih i pokvarenih igara u prošlom veku počevši od problema sa konkordatom pa sve do zasedanja majskog SA Sabora 1995 na kome je prorimokatolička struja osetila svoj momenat i uspela da ove druge što sebe nazivaju tradicionalistima pridobije uza se i da se na tom zasedanju SA sabora donese jedna ubitačna odluka po SPC, a to je da kako u rezoluciji toga zasedanja stoji oslabi uticaj vernika (mirjana, kako tamo stoji) na rad Jerarhije. Upravo tom odlukom se postigao cilj kome sada streme svi podjednako i tzv. tradicionalisti a, i prorimokatolici. Tzv. tradicinalisti a u suštini ništa drugo nego srebroljubci, sada vide da mogu da apsolutno love u mutnom i da imovinom SPC raspolažu u ličnom cilju. Drugim rečima da je arče i razvlače. Prorimokatolici zanju da na taj način su dobili moćno sredstvo u ruke odnosno da sada nesmetano mogu da nameću i sprovode svoje ideje. Jer do tada imovinom SPC se uvek kontrolisano raspolagalo, a to i ustav SPC predviđa, uz učešće mirjana. No da to sve tako olako neće moći da prođe, uskoro će shvatiti, i prorimokatolici a, i srebroljubci.
Postupak prorimokatolika je čudan ali se ne može reći da nije lukavo smišljen. Oni sada pokušavaju da izvrše “reformu“ tradicionalnog liturgijskog pojenja, pod izgovorom obnove liturgijskog života iz tobože prvog veka. Ali u prvom veku nije bilo monaštva, sv. Apostoli nisu bili previlegovani, nisu nosili mitre na glavama i tako redom. A onda su i episkopi bili ženjeni i morali da slave i poštuju porodični život i familiju. Nisu bili ni ustaljeni principi simvola vere, niti pak tipici bogoslužbeni. To će sve tek pristići kasnije. No očigledno je da prorimokatolicima nije ni stalo do nekakve tobožnje obnove već do jednog i samo jednog cilja. A to je da se na taj način napravi zaokret, pa da se od prvog veka krene na novo, ali ne po svemu nego po onome što im odgovara. Nešto slično što podmeće Novo Order Seclorum. Novoorderovcima svetskim ne odgovara komunizam tamo gde se njima on nije dopao ali kominstički nered etničkog stanja u bivšim komunističkim zemljama, robovanje kultu ličnosti i interne administrativne podele, to Novi Svetski Nered, maksimalno koristi i eksploatiše u cilju svoga interesa.
Tako bi i “obnovljaši“ liturgije hteli. Pa će narvno na putu jednog dana proći kroz svih sedam Vaseljenskih sabora, uneti filiokve u simvol vere, “popraviti“ kalendar, i saopštiti da smo sada isti sa “posestrimom“ iz Vatikana. To je cilj. Ali da li je i ostvariv?
Pored ovih drugih tzv. tradicionallista, ova smišljena taktika nema sumnje da bi jednog dana apsolutno mogla da zaživi, i čitavim uspehom. Jer, –tradicionalisti– su upetljani u sve nezakonite radnje i imaju ogromnu kriminalnu zaleđinu, koja ih sigurno ne može zaštiti ni od čega, tako da će uskoro jedan po jedan padati kao pijuni na šahovskoj tabli. Dakle oni nam nisu nikakva uzdanica.
“Znate da knezovi apsolutistički gospodare narodom a velikaši ga potčinjavaju.
Ali među vama tko ne treba da bude: Onaj koji je najsposobniji među vama on mora vaš rukovodilac biti. A on baš koji je glava među vama takođe služiti svima mora.
Jer sin Čovekov nije došao da ministruje ni nad kim, nego je došao da služi svima, i da svoj život položi za slobodu većine.“ (Jevanđelje po Mateji gl. 20. sp. 2, 27, 28)
Rimokatolička kurija se pred svetom pravda na osnovu poslednjeg 28 pomenutog speva koji je mahom prekroila i kaže da je klerikalstvo u službi boga a ne i naroda. Pa prema tome sebi daje za pravo da samovoljno i po sopstvenom snahođenju vlada tim narodom. Dok s druge strane ista kurija uviđa i priznaje da je telo crkve i njena građevina sam verujući narod. Ali mu ne da za pravo da je njegova duša, duša naroda slobodna, već kurija tim narodnim dušama nastoji da vlada a ne da im služi kako Spasitelj zapoveda.
Tako isto se nedavno razobliči namera i “naših“ “tradicionalista“ koji nam preko svoga glasnogovornika popa Tomića iz Toronta šalju svoju poslanicu da crkvu ne interesuje mnoštvo, nego kako to Tomić poručuje odabrani. Po ovoj Tomićevoj poslanici ako je pravilno sagledamo i protumačimo a tu ideju zastupa većina “tradicionalista“ mi smo već u rimokatolicizmu. Jer rimokatolički kler ne zanima mnoštvo izuzev onda kada treba da ga oglobi, nego odabrani sa kojima kler treba globu da podeli. Šta se onda može očekivati od “tradicionalista“? Da nas oni spasu od prorimokatolika? Ni slučajno, jer oni su već sami postali rimokatolici. To što “tradicionalisti“ se boje novatorenja nije zato što im je stalo do tradicije, nego oni nikada nisu bili u stanju da nešto nauče pa se boje da i ono malo “aki paki“, na koje se sada mogu osloniti im se ne izmakne. “Tradicionalisti“ i prorimokatolici su jedno te isto samo sa drugim pristupom. “Tradicionalisti“ isto kao i rimokatolici su srebroljupci, kvazi teolozi i dušemrsci.¹ Zato i ne treba da čude nedavno pojedina istupanja baš onih vernika koji se nalaze na posavsko semberijskoj teritoriji, i njihova negodovanja prema, i protiv Vasilija Kačavende, i Jefrema banjalučkog. A već da ne pričamo kako se osećaju oni koji se nalaze zaokruženi dvoicom braće Đokića.
Odrazavanje
Mada mnogi smatraju da je u nasem narodu uticaj crkve toliko oslabio, da se narod toliko otuđio od same institucije, pa zašto onda gubiti vreme na sve ovo, pitaju se mnogi.
Naprotiv. Narod traži utociste u crkvi ali mu ruku sažaljenja, ruku duševnog bitisanja slabo ko dotura. Ne postoji razumno biće a da ne veruje. Vera i ubeđenje nisu samo iz strahopoštovanja u čoveku, nego i radi moralnog bitisanja. Prema ideološkoj vodilji čovek vidi svet oko sebe. Prema veri on ga spoznaje, i u sredini se ponaša onako kako ga vera njegova uči i podučava. Setimo se mi koji smo kusnuli malo života pod i u vreme komunizma. Setimo se onih primitivnih drskih i neobrazovanih rukovodilaca, koje je izškolovala komunistička partija. Setimo se njihove nadmenosti, primitivizma, njihovih eksploatatorskih pristupa ljudskom biću. Oni su govorili i oni su se ponosili da su tobože nevernici. U jednom smislu da, ali u drugom ne. Njihova je vera bila vera u panj, umesto u Gospoda. Taj se panj zvao Karlo Marks. Njima je Karlo bio zamena za Isusa Hrista. Kakva je razlika? Ogromna. Karlo je podučavao na pljačku, i ubisva. A Hristos na ljubav slogu i spasenje duše. Koji će rukovodilac biti bolji? Onaj koji je naučio da rukovodi prema ovih tri speva koji su unapred spomenuti iz sv. Jevanđelja po Mateji, ili onaj koji se izškolovao prema uzorima koje je Karlo propovedao? U ostalom zar se danas treba čuditi zašto Komunizam nije mogao da zaživi ni sedamdeset godina a evo Hrisćanstvo je pregrmelo čitavih dva mileniuma.
Na žalost mnigi pa i ja se sam pitam da vera nije slučajno napustila episkopat? Usudiću se da kažem da jeste. Više od tri četvrtine članova današnjeg Episkopata ne verujem da su u stanju da se u ponašaju a nekamo li da prihvataju i razumeju smisao Hristove nauke, pogotovu, njegove poruke i misiju. Ogroman deo Episkopata je ne samo podlegao komunističkim idejama, nego te ideje sprovodi u praksi ponašajući se baš onako kako su se komunisti ponašali, antipravoslavno prozeliterski. O tome nam baš upravo, i govore njihovi sukobi, i razmirice. Veliki deo njih su upravo i bili sardanici tajne obaveštajne službe pokojne KPJ. Kako se od takvih može očekivati bilo šta pozitivno? Za Longina, Vasilija Kačavendu, Filareta, Dositeja Motiku, i drugih petnaestah šesnaestah se opravdano sumnja da su homoseksualci. Dok je Pahomije osvedočeni pedofil. U pismu meni upućenom od strane mitropolita sa Cetinja, mitropolit pritisnut činjenicama se ogradio od devijantne seksualne nastranosti rimokatoličke prozeliterije, ali ni pomenuo nije slučaj Pahomija, koga je on spasao i izvukao iz dubokog gliba.
Njihove podele i svađe, njihova neukost i neobrazovanost, njihova nadmenost se i te kako negativno odražavaju na narod. Kako materijalno tako i mnogostruko voše duhovno. Narodu koji je robovao dugu niz godina ideji komunizma potrebno je da se robovanja, idelopokloničkog, oslobodi za svagda. Potrebne su duhovne i duševne promene. Potrebna su osvešćenja i otrežnjenja. No gde ih sada potražiti. Pokušajmo da izbroimo kolko puta u toku godine čujemo produhovljene svetle i vedre besede, pouke propovedi, omilije. Sa jasnom i saznožnom porukom. Sa podstrehom, sa produhovljenošću. Slabo ih čujemo, ili gotovo neki ih nikako i nečuju. Ne čuju ih jer su daleko od pravih duhonika i propovednika. Daleko je Kosovo da se čuje Glas vledike Artemija. Daleko se neka druga mesta da se glas učenih sveštenika i monaha čuje u narodu, jer, je takvih malo. Ono što se najviše čuje na žalost nije ni vredno poslušati.
Ako za tradicionaliste mnogi odnosno većina nema nikavih aspiracija, pošto ta većina je zahvaljujući trdicionalistima i prororimokatolicima sprečena da čuje glas učenih. Od prorimokatolika koji sebe smatraju da odskaču od tradicionalista. Kako da ne, od najgorih oni su po učenosti malo bolji, ali ni pribrižili se nisu oceni visoke nauke.
Ostaje da se zaključi, niti “tradicionalisti“ niti pak prorimokatolici su od ikavke koristi za našu SPC. U prošlosti kada je došlo do najveće podele u istinskoj katoličkoj crkvi, nije bilo potrebno mnogo, da se to dogodi. Bila je potrebna jedna jedna filoksija. Pa da se stvori šizma, koju vekovi nisu, niti će lako prevazići. Zamislimo šta nam danas preti kada se Episkopat SPC podelio i razdelio. Kakva nam šizma danas preti. Preti? Pa zar se ona nije i izrodila na poslednjem zasedanju SA Sabora. Zato prorimokatolici ako sebe smatraju da su bar malo otmeniji od “tradicionalista“ bi morali da sagledaju koliko su i oni zastranili. I da se manu ćoravog posla. Jer mi Srbi imamo daleko većih i daleko težih problema koji se tiču našeg nacionalnog interesa i značaja. Zatim ako smatraju sebe učenijima bi trebalo da shvate da su “tradicionalisti“ sa svojim kriminalnim motivima mnogo veće zlo od njih samih. I da se nekako zamisle kako da se njih reše ne samo oni, nego da pomognu i narodu da ih se oslobodi. Pod uslovom da se okanu “obnovljaštva“.
Janko Bojić
¹Nekoliko monaha mi tvrde da su od Vasilija Kačavende čuli kada se ovaj izruguje na Gospoda i kada Njegovo ime upotrebljava nepristojno i uzalud. Ili uprošteno kada se psuje. To ne bi smelo i trebalo da iznenadi. Grubo ružno i nebernički se ponašaju mnogi današnji Jerarsi. Psovke ne samo da tolerišu nego se i njima služe da potkrepe svoj primitivizam.
U svakom slučaju ne smemo sebe zavaravati i gajiti lažne iluzije. Mi smo na ivici raskola, ako već i nisu u nutar Episkopata. Kuda sve ovo ludilo, tako da ga nazovem, vodi? Ostaje da se vidi. Ima nekoliko ali oni su mali broj razumnih episkopa koji bi i mogli nešto da učine. No na žalost naš narod posle preležane komunističke bolesti se lako povinjava nametanju kulta ličnosti i idelopoklunstvu. Izgleda da ni sam narod nije u stanju da sagleda sa kavim se problemom suočavamo. Mnogi sa čuđenjem kažu, šta da im se radi? Mnogo može da im se urdai. Treba i može da im se suprotstavi narod sam maksimalno. Treba ih proganjati i šikanirati, na isti način kako oni to rade nama. Ne treba im praštati. Uvek pominjem onaj slučaj u Ivanjici, rodnom mestu Draže Mihailovića, kada su konkordatlije došli da promovišu konkordat, i kad ih je narod mućkovima rasterao. Tako i ove nove konkordatlije što nam se predstavljaju kao neki obnavljaši treba progoniti maksimalno. Treba ih jednostavno ignoristai i napuštati. Podjednako i one što viču da su tradicionalisti jer su lažni, i one što se predstavljaju kao obnavljaši, i oni su lažni. Treba ići Spasiteljevim stopama stabilno i nepokolebivo.
Bravo gospodine Bojicu!
Sto se tice uticaja Vatikana u nasoj crkvi,to je jasno!
Koliko je samo danasnjih Vladika skolovano u katolickim
univerzitetima?Mitropolit Amfilohije je proveo neki
5 godina u Rimu,da nije ucio da bude srpski nacionalista?
A Mitropolit Jovan,cak je i ziveo nekih 5-6 godina u
samostanu u Nemackoj.
Pisete da je najgluplji Vladika Jovan,njega ne znam,po
video kaseti,vidim da je tup,a pokvaren strasno!
Ja zivim u Australiji,a upoznao sam i Mitropolita
Nikolaja.Kada je drzao zadnju Liturgiju,pre nego sto ce poci za tada Jugoslaviju,sa Oltara je rekao u zadnjoj
besedi da proklinje sve svoje neprijatelje,tj one koji
su samo govorili istinu.Zamislite Anatemu na srpski narod?
A kada je nas srbski narod bezao iz Sarajeva,on je kukao
za crkvenom imovinom!ponekad mislim da kada kukaju za
crkvenom imovinom,to rade jer im je to privatni biznis.
A inace mi imamo odlicne plaze u Australiji,pa je i on
vidjan u kupacim gacicama,da se brcka i kibicuje.
Pre nekoliko godina,otkriveno je u Rusiji da je jedan
Vladika,bio tajni biskup.Da li i ovi nasi,sa zebnjom se
pitam vec to nisu?Efimija Petrovic Melburn,australija
Odlican i hrabar clanak gospodine Bojicu!
Da je uticaj Vatikana u nasoj crkvi velik,to je strasno.
Koliko je samo danasnjih Vladika skolovano po katolickim
Univerzitetima?Nekih 5 godina Mitropolit Amfilohije pro-
vede u Rimu?Da nije ucio da bude bolji i cestitiji Srbin?
Ali kako pisete da je branio pedofila Pahomija,pa valda im je on zaduzen da stiti pedofile u SPC?
To je valda u Rimu naucio.Svojevremeno on odbrani i nekoga arhimandrita u bogosloviji Krki.
Nisam upoznao Jovana Mladica,pa ne mogu reci da je najgluplji,medju njima,po svemu pokvaren i opasan psihicki poremecen covek.Ali bio sam na zadnjoj liturgiji kada je sadasnji Mitropolit Nikolaj sluzio
Liturgiju u manastiru ilajnu,pre nego sto ce poci za
tada Jugoslaviju.Pa kaze izmedju ostalog da proklinje
sa Oltara,sve one sa kojima se zamerio.Zamislite da sta
vlja Anatemu na svoj srbski narod!Mozda je dobro pronaci
i staviti sve skolovane u vatikanstvu na Novinar.de.sava
sidnej.
Postovani Gospodine Bojic,
procitah ovaj Vas clanak i ne mogoh da se uzdrzim od komentara.
Situacija u Crkvi je takva kakva jeste, mi tu ne mozemo gotovo nista, izuzev da se molimo Bogu da On to uredi po svojoj Svetoj volji. Ko zna zbog cega je sve to „dobro“ ili zbog cega smo to MI sve zasluzili? U narodu kazu, „kakav narod, takvi i popovi“. Njih, episkope, prakticno nije birao neposredno narod, ali ako pogledamo malo kroz bozansku logiku, mozemo da kazemo i da jeste. Tu ulogu ogigrao je Duh Sveti u ime naroda. On je u ime naroda rekao „Aksios – Dostojan“ da taj i taj bude episkop bogom spasavane eparhije te i te. Gresku treba da trazimo u samim nama, ne u njima – episkopima. Setite se samo biblijskog dogadjaja o Sodomu i Gomoru, te knjige o Pravednom Jovu, pa Velikog potopa i Vavilonske kule, pa u Novom zavetu Hristovog zivota i ucenja. Mi se danas ponasamo kao jeretici. Sveto Pismo koristimo ekleticki, samo ono sto nas opravdava, ono sto nam treba da bi opravdali neki svoj postupak i slicno. To nije hriscanski, nije milo pred Bogom. Nikad se ne koristi citat tek tako a da se ne razume njegova dubina. Tako su i Jevreji raspeli Spasitelja. Oni su u Spasitelju videli nekog vodju, cara, gospodara, ili sto bi danas mi ocekivali predsednika Vlade i Drzave. Zato su Ga i raspeli.
Istina je mac sa dve ostrice. Na primer i ja sam zbog istine osudjen i kaznjen, ali tako je Bog hteo. Istinu treba reci, ali onu pravu.
Mi se nazivamo hriscanima, a po zivotu nismo ni blizu Hristu. Kako ja mogu da budem blizu Hristu ako ne ispunjavam volju Njegovu. Lepo je receno, „ne sudite da vam se ne sudi“, a ja se pitam jedno. Ko je nas postavio za sudije? Ko je nama dao vlast da se mi, gresni i mali igramo boga i da sudimo. Ne, mi ne sudimo ni ovom ni onom episkopu, nego Bogu licno, Duhu Svetom koji je taj izbor potvrdio.
Sto se tice episkopa Atanasija, hocu da kazem samo par stvari. Atanasija da bi neko mogao da komentarise, osudjuje ili uzdize, mora da ga prozre u samu srz, u dusu, u njegov um, zivot i srce. Vi sad mozete da mislite i kazete sta god Vam volja, ali svi na jednu stranu, a Atanasije na drugu. O njemu su svedocili mnogo veci i duhovno jaci od nas. Za njega sam se uverio da je svet covek, covek skroman, neiskompleksiran, normalan. On je naucnik, filolog, veliki dogmata, iskrem i cist u svojoj veri.
Reci cu Vam jednu pricu koju sam cuo. „Tamo neki podviznik se pozalio svom duhovnom ocu i kaze: „Sta da radim oce o meni pricaju sve i svasta, mrze me, pljuju“. Na sve to starac mu odgovara: „Neka sine, sve dok to rade, znaj da vredis i da postojis. Kad prestanu, tad i ti prestajes i nestajes““. Daj Boze da smo svi pred Bogom kao Atanasije.
Ako bi se pozabavili malo njegovim zivotom, videli bi sve suprotno od prica koje mu podmecu i kojim ga pokusavaju da klevetaju.
Ja iskreno mislim da nije vreme sto se dotaklo tih tema tzv „novotarija“, mislim da ima bitnijih problema, ali Boze moj, protiv Bozije volje se ne moze. Situacija je tu gde jeste.
Bratski Vam preporucujem da jos jednom procitate Sveto Pismo, ali ono Sinodsko izdanje, jedino priznato, jer iz Vasih gore citata vidim da Vam je pri ruci bilo neko Rimsko-katolicansko Sveto pismo. Ima tamo kod Apostola Pavla jedna glava koja govori o pokoravanju vlastima. On tu lepo kaze, „…nema vlasti koja nije od Boga…“. Prema tome, oni (episkopi) su od Boga, nama dati jer ih zasluzujemo. A da bi nesto mi mirjani komentarisali, uplitali se u pojedine teme crkvenog zivota, vlasti i jerarhije, smatram da bi trebali bar 0,2% procitati literature, iz Bogoslovskih oblasti od mogucih 100% ili bar 90% onoga sto je Atanasije procitao.
Od Gospoda svako dobro,
s postovanjem,
Milan.
Hvala gos. Bojicu na iscrpnoj analizi situacije u SPC ili bolje receno medju vladikama. Ja bih iz ovog teksta narocito istakao tvrdnju da je „svaki je episkop u svojoj Epariji postao manje više neki Bog za sebe, neki nedotačivi autokrata, nekakav kult za sebe“, to osnova sve nesrece u crkvi jer prakticno nema „glave“ niti autoriteta. Za sada SPC koliko toliko drzi na okupu ostareli „svetac koji hoda“, koji je , cini se, pored svih svojih mana, posten i iskren vernik. A kada patrijarh umre bilo ko da ga nasledi izazvace crkveni raskol ( na primer vrlo je moguce da nam sveti patrijarh postane Djovani, Lavrentije ili Kacavenda, ne daj Boze !!!).
Cini mi se da je u svojoj detaljnoj analizi gos. Bojic zaboravio da doda da pored dva navedena tabora u saboru postoji i vrlo snazan i uticajan „pederski lobi“ odnosno grupa vladika homoseksulalaca koja je medju sobom ekstremno povezana i solidarna (o tome je pisao i Dr. Zarko Gavrilovic). Meni se cini da kao sto pederi (homoseksalci) drmaju Holivudom, svetskom medijom, politikom, nisu ni malo bez uticaja i na rad SPC.
Boze svasta,da citam da su pojedine Vladike kako pisete
homosesualci.Jedino sto svi znamo u Brizbanu,da je onaj
Loncar,pod sumnjivim okolnostima napustijo Australiju i da je bio premlacen.Kazu da je u Cikagu,da li je to istina?Pamet da stane,pa ako su homosesualci onda ne mogu biti Vladike.A jos i te bolesti da dobiju,sto
takvi imaju.Verujte ja nisam ni znao da postoje,a zivio sam kuci nekih 38 godina,pa dosao u Australiju.Petar iz
Brisbana.
Понављам мој коментар од 17.07. на ваш чланак Апокалиптично тумачење Св. Литургије у Срба:
Поштовани господине Бојић,
Критика се наравно односила на ‘новотарце’ а никако на Вас, то сте могли да видите и из мојих цитата који говоре о екуменизму, којег Ви критикујете, затим на промене које ‘новотарци’ уносе.
Једног дана ће нас убеђивати да прихватимо нови календар, јер су на Сабору у Цариграду 1923.год., којим је председавао тадашњи васељенски патријарх Мелентије Метаксакис (иначе осведочени масон), а нашу СПЦ представљали блаженопочивши патријарх Гаврило Дожић и научник Милутин Миланковић, потписали акт којим се прихвата нови календар или како је тада названо: реформа Јулијанског календара, а Атанасије Јевтић у својој књизи ‘О старокалендарцима’ каже: не нови календар, него реформисани Јулијански календар – није шија него врат! На том Сабору су биле: цариградска, српска, румунска, атинска и кипарска црква, а нису биле руска (због Октобарске револуције), бугарска (због раскола), александријска, антиохијска и јерусалимска, па се овај Сабор не може назвати свеправославним. Та примана је одложена до упознавања свих цркава са одредбама Сабора. Али цариградска црква уводи нови календар исте године, следе антиохијска и александријска. Патријарх руски Тихон био је тада у затвору па су га погрешно обавестили да су све цркве прихватиле нови календар, па он из затвора пише својој пастви посланицу којом их обавештава да и они треба да прихвате нови календар, како је то Сабором одлучено. Међутим када су га убрзо правилно обавестили да ће се та одлука спровести тек када све помесне цркве које нису биле на Сабору буду обавештене о томе и одлуче да прихвате нови календар, патријарх Тихон пише нову посланицу којом обавештава своју паству да остане при старом календару. Међутим ‘обновљенаши’ то одбијају и нови календар остаје на снази. Ово је из књиге проф. др. Радомира Поповића ‘О помесним црквама’.
Ето, једног дана ће здраво за готово прихватити ову одлуку из 1923.год. и рећи: нисмо ми то измислили, то је потписао наш тадашњи патријарх, а све помесне цркве, које нису тада биле на сабору, су обавештене и сад је време да се то спроведе у дело, зато и теза Атанасија Јевтића: није нови (п.а. Грегоријански календар из 16. века) него реформисани Јулијански календар, реформисан 1923.год.
Ужасне ствари се дешавају, само опрезни и правилно информисани људи могу на време да препознају шта се дешава и куда ово све води.
У Православљу, листу СПЦ, је пре неколике година изашао чланак под насловом ‘Икономија је основна истина православља’ па можете мислити у ком правцу СПЦ иде.
Има тога још, али за сада толико.
Горица
П.С. Све сам добро разумела и хвала Богу да има таквих људи – нормалних теолога!
Амфилохије је много заузет, прима Збарбара, хвали за живота Бранка Сбутегу (сад му је брат Антон Сбутега амбасадор Црне Горе у Ватикану – иначе мајка им је Српкиња из Даниловграда) вероватно ће и њега хвалити; са Вујановићем прави нову цркву на Цетињу – можда једног дана свађалицу, јер ће се звати само православна црква; српску баштину на Косову и Метохији је преименовао у ‘светску и европску’; шаље Велибора Џомића да честита католицима на Конику (иначе Албанцима) Васкрс, под изговором да су они долазили нама да честитају Божић, па је ред да и ‘ми’ одемо код њих, нашта они Џомићу кажу: ‘па ми смо једно’, а Џомић одговара: ‘не, нисмо ми једно’, а они: ‘па ваш митрополит је наш ђак, римски ђак’; ако буде долазио папа на ове просторе направиће се невешт и рећи ће: ‘ми морамо да га примимо, није културно да га не примимо, шта би свет рекао, а ми га нисмо звали’ – по аналогији потписивања Меморандума о разумевању на Косову и Метохији: ‘обнова не тече добро, али нисмо хтели да свет каже да ми нисмо за обнову’ – чиста лакрдија.
Него нек свима ово служи на част, а ми ћемо једног дана видет шта се све радило, макар на Страшном Суду!
Горица
Ljudi saberite se kosmo mi da kritikujemo crkvu mi smo jedna kap vode u moru i mi nemamo pravu da kritikujemo pogledajte kakav je bio Vojtila i nisu se bunili.Nerazumem sta je to po komentarima kriv Atanasije Amfilohije gresite to su dva uz Artemija pravi uvek pravo zborili.Dali Amfilohije smeta Djukanovicu pa da ga se Srbi otarase i da dodje drugi da prihvati Crnogorsku crkvu.Isto tako i ovi obicni Srbi iz nemackke previse se petljate u crkvene poslove i pametujete jer sto ja znam da je episkom Konstantin u pravu isto kao sto je bio upravu u Svedskoj.Gospodo ako necete nemojte ici u crkvu ali ostavite ih na miru te nemojte otudjivati crkvenu imovinu i mecati u vase dzepove i to je greh isto tako greh je kada pop ode u penziju pa da predje u drugi tabor kao u Crnoj gori.Dakle Srbi pamet u glavu.
NIJE MOGUCE CELOM SVETU UDOVOLJITI.
(ali zato treba biti realan i objektivan)
Hteo bih kao prvo da istaknem da ja u sustini nisam teolog. Druga je stvar sto me teologija kao nauka inspirisala, pa sam zato pribegao njenom proucavanju cisto iz sopstvenih pobuda i osecanja. Ja zato samo izgledam kao teolog, ali nisam teolog u onom smislu da mi je to zivotno opredelenje niti izvor prihoda. Druga stvar koja me navodi da se upustam u polemike, diskusije i analize je moje rodoljubivo osecanje prema narodu od koga sam potekao i kome i srcem i dusom pripadam. „Ja ne znam kako Lukanic i njegova deca razmisljaju. Ali sam ja za sigurno znao da me od Svetog Save nista nije moglo odvojiti.“ Kaze u svojim memoarima Mihailo Pupin. Svetosavlje je na Mihaila prenela njegova majka. O cemu on tako lepo i ubedljivo pise i iskazuje u toj svojoj velelepnoj knjizi „Od Imigranta do Inovatora“ Pogresno preveden naslov na srpskom „Od Pasnjaka do Naucenjaka“. Neka onima koji su ovu knjigu prevodili na srpski za ovako pogresano naslovljavanje sluzi na cast ovo podmetanje, i prevrtanje istine. Knjigu sam iscitao i na srpskom i na engleskom. Moglo bi se reci da je tako i na mene moja majka prenela osecanja i duboku usadjenost bas upravgo toga Svetosavlja. Ona nije nama, svojoj deci govorila psalme i price o svim svetiteljima, kao sto je to cinila majka Mihaila Pupina. Ali sam je toliko puta kao dete gledao kada se u povecerje pred odlazak na spavanje, Gospodu molila za nase spasenje. Za spasenje svojega poroda. Za vaspitanje i nas prosperitet. Slusao sam njene reci postovanja prema Tvorcu i Spasitelju. I to mi se nekako uklesalo u memoriju. Svojevremeno sam radio kao poslovni analiticar u jednoj Cikaskoj konsalting kompaniji. Nedavno bacih pogled na datoteku iz tog vremena. U njoj su takva imena kao sto su recimo ondasnji predsednik Lablausa, zatim CEO Krajslera za Kanadu, Predsednik Imperial Petrolium za Kanadu i jos nekoliko drugih jakih imena. A da ne govorim od preko pet do sest stotina vlasnika raznih manjih preduzeca sirom severne Amerike. Mnogima sam pomogao ne zato sto sam mnogo znao iz oblasti njihovog delokruga rada. Vec zato sto sam bio posmatrac njihovog poslovanja, prikupljajuci podatke o problemima sa kojima se ti ljudi u njihovoj praksi susrecu. Postoji jedno pravilo. Covek zna samo onoliko koliko je sposoban da se sluzi informacijama. Ne postoji niko ko sve zna, moze da upamti i da to sve memorizuje. Recimo Sveto Pismo sam citao na oba jezika i na engleskom i na srpskom. Nisam mnogo memorizovao iz njega. Ali sam svakako u mogucnosti da potrazim onaj deo iz svetog pisma koji je aktuelan za neku odredjenu temu. Zato Gospodinu Milanu, ne Tercicu, nego onome bez prezimena, cu reci sledece. Naprotiv, gospodine Milane. Mi smo tu da ako pravi pravoslavci jesmo, da moramo nasu pripadnost prvoslavlju da maksimalno poznajemo. Da poznajemo sustinu i temu pravoslavne misli. Da se znamo pravilno sloviti i izrazavati, i da smo u stanju da pravoslavlje branimo svim silama i od svake jeresi.
Na zalost jeres je zaobuhvatila gotovo ceo Episkopat SPC. U Episkopat su u vreme komunisticke jeresi ubaceni razni problematicni ljudi sa veoma niskom ucenoscu i obrazovanoscu. Zatim mnogi su podlegli uticaju rimske sizme. Mnogi su potpuno nepismeni, kao sto su Filaret, Dositej Motika, Jovan Mladenovic, Irinej Gavrilovic, Ignjatije Midic, dva brata Djokica, i tako redom da ih ne nabrajam. Znajte Milane da oni sve ovo sto mi pisemo i komentarisemo citaju. Ali se ne usudju da stupe sa nama, ne bar sa mnom u polemiku. Zasto? Zato sto su pokusavali, ali pritegnuti cinjenicama brzo su skakli sa palube u plicak, i tu u blatu ostali da came. Zatim i oni drugi za koje tvrdite da su nacitani, jesu oni nacitani bas kako rekoste za Atanasija Jevtica, ali su super pokvareni. Recimo Atanasije sada pokusava da diskredituje Georgija, zato sto mu ovaj uveliko smeta. I odaje da mu je indeks i diplomu potpisao na neznanje. Kakav je to pak licemer i pokvarenjak.
Imajte na umu da sam se licno jednom na kratko sreo sa Atanasijem. Tvor je stvorio parfimeriju u odnosu na njega. Drugo to je jedno grubo i glupo stvorenje, koje ce svasta da vam kaze. Nimalo nije prijatan i zabavan. Kao da ga je neko kroz cunak proterao. Ne bih zeleo da ni pas mojega komsije je takav kako sto je Atanasije. Milane Vi tvrdite da je on neko i nesto.
To samo mozete reci ako ste mnogo uz sumu pa od nje drvece ne vidite. Ili ste pak u sumi pa samo gledate u drvece, a sumu ne vidite. Izmaknite se malo i pogledajte iz udaljenosti, kako mozete sve elemente podjednako raspoznati. Prebacujete sto neki rekoste citiraju samo detalje iz Svetog Pisma. A onda pravite iskonsku gresku i tako citiraste izvlacite samo jedan spev iz glave gl. 5 ili 6 svetog Jevandjelja po Mateji, pa kazete: „Ne sudite da Vam se ne sudi.“ Da Spasitelj tako receu u svojoj besedi na Gori. No u istoj besedi sledeci spev kaze: „Jer, kakvim sudom sudite takvim ce vam biti uzvraceno!“ Ovde nas Spasitelj uci da moramo biti pravicni i prvedni sudije. A ne da ne sudimo nikako. Ako mi razumna bica ne bismo sudili onda se nista od zivotinja ne bi smo razlikovali. Razum je tu da se njime sluzimo i da rasudjujemo o svemu. Ali ne pogresno i nepravicno. Ako gresimo moramo biti pravicni pa da greske ispravljamo. Na zalost bas u tome, i da ne idemo dalje, vecina clanova danasnjeg Episkopata SPC sude, i presudjuju, potpuno pogresno i ne nastoje da se koriguju i poprave pa je sve iz tog razloga ovako kako i jeste. Jer, ti ljudi nisu u stanju da pravilno rasudju.
Nema veceg greha nego pred nepravdom, glavu okrenuti, a pred istinom ne pogledati u oci. U temelje nasee napacene i namucene crkve ulozeno je mnogo mukotrpnog rada i zalaganja kroz citava stoleca, da bi smo mi danas to sve tako lako prepustili stihiji. Mnoga je junacka, plemicka, i nevina krv prolivena za njenu odbranu. Pa zar danas da toj istini okrenemo ledja. Hvala ti dragi brate Milane, sto se nisi uzdrazao od komentara. Tako i treba. Jer da ti nisi rekao sta ti je na dusi, i ja ne bih imao sta da kaqzem. Cenim i uvazavam tvoje misljenje, iako kriticko, isto kao sto uvazavam misljenje onih koji su me u svoim komentarima pohvalili. A ovome Gospodinu Jovi i njemu da porucim da uvazavam sto napisa, ali bi trebao malo da promeni stil. I da umesto komanduje, nauci kako se moli. Uz to jos i da nadodam. Jesmo Jovo, svi smo mi tu da sudimo i rasudjujemo o crkvi i o zbivanjima u njoj. Vidim Jovo da Te jos nisu napustile boljke komunizma. Pa onako prokominternovski: Ko smo mi? Mi smo narod delo i tvorevina Tvorca nasega. On nas nije za pamet sapeo, niti nam je katanac na jezik stavio, niti nas je moci komuniciranja i kritike, uskratio. Tu smo da vidimo, da cujemo, da osetimo i da razmislimo. A kada to sve ukomponujemo i da sud donesemo. Inace ne mesaj Jovo pojmove. Episkopat je deo crkve, a ne crkva u celini. Jer telo crkve, njeni temelji njena celokupna grdadjevina je i jeste narod, od sada za sve vekove i vekova. Episkopat je samo jedan mali deo te prevelike gradjevine.
Inace ja imam dva izdanja „Svetog Pisma“ u mojoj biblioteci. Jedno na engleskom, a drugo na srpskom. Ono na srpskom je izdanje kako tamo pise Glasa Crkve. U poredjenju nema nikave razlike izmedju oba izdanja. Sto pise u jednom to stoji i u drugoim. Interesantno izdanje na engleskom je publikavao Harkort Brass Jovanovic. Izdavacka kuca brace Jovanovica iz Njujorka. Secam se da je moj pokojni deda imao Sveto Pismo ukoriceno u zatamljeno plavom povezu. Mislim da je to bilo izdanje sinodsko. To izdanje su bili moji prvi dodiri sa Svetim Pismom.
ISPRAKA
U predhodnom komentaru u ovoj recenici: „Na zalost bas u tome, i da ne idemo dalje, vecina clanova danasnjeg Episkopata SPC sude, i presudjuju, potpuno pogresno i ne nastoje da se koriguju i poprave pa je sve iz tog razloga ovako kako i jeste. Jer, ti ljudi nisu u stanju da pravilno rasudju.“ potkrala mi se jedna greska.
Trebalo je da pise:
Na zalost bas u tome, i da ne idemo dalje, jeste problem, vecina clanova danasnjeg Episkopata SPC sude, i presudjuju, potpuno pogresno i ne nastoje da se koriguju i poprave pa je sve iz tog razloga ovako kako i jeste. Jer, ti ljudi u nedostaku osnovne kulture i obrazovanja nisu u stanju da pravilno rasudju
DODATAK
Teka kada malo pazljivije pogledak tekst ovog Jove zapazih da on upucuje da se i mi pravoslavci kao i rimokatolici ponasamo idelopoKlonocki. Da Vojtila je bio poglavar u Vatikanu i savrseno nas pravoslavce ne interesuje sto su mu njegovu kriminalnu cizmu ljubili njegovi sledebenici ciju im decu njegove sluge upropastavaju. Gde zene muzevima siluju i preotimaju. Gde kceri od oceva i majki zloupotrebljavaju za svoju bahatu neman. Gde im sinove zlostavljaju i od njih grade devijantne osobe. I to sve u ime Boga ti zlikovci rade. Uparvo zato mi i jesmo pravoslavci tu da ono sto rade prozeliteri mi ne dozvolimo da se nama desava. I Jovo nemoj nadmeno i namrsteno, ko brozovi sloser generali. I sloser direktori. Zato su i propast doziveli. Trezvaeno i pametno razmisljaj. U stvari Jovo je jedan drugi Jovo koji se priucava da bude pop i pravoslavac.
… [Trackback]
[…] Read More Information here on that Topic: novinar.de/2007/07/25/razjedinjeni-episkopat.html […]
… [Trackback]
[…] Find More to that Topic: novinar.de/2007/07/25/razjedinjeni-episkopat.html […]
… [Trackback]
[…] Read More on that Topic: novinar.de/2007/07/25/razjedinjeni-episkopat.html […]
… [Trackback]
[…] There you will find 61703 more Information to that Topic: novinar.de/2007/07/25/razjedinjeni-episkopat.html […]