logo logo logo logo
Рубрика: Друштво    Аутор: Преузето    1.115 пута прочитано    Датум: 18.06.2007    Одштампај
PDF pageEmail pagePrint page

grb.jpgU bivšoj zajedničkoj državi – Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (SFRJ) – postojali su, pored naroda i narodnosti, i ostali, među kojima su dugo vođeni Romi, neopredijeljeni, djeca iz takozvanih nacionalno miješanih brakova, Rusini, Egipćani, Palestinci i još stotinjak drugih.

U to je vrijeme bilo dosta Jugoslavena, koji su u multietničkoj Jugoslaviji predstavljali nekakvu nadnaciju, mada je, u suštini, bilo riječ o državljanstvu. Nakon raspada Jugoslavije i formiranja višenacionalnih država, stvari su se promijenile. Većina je pribjegla nekom svom nacionalnom određenju. Procenti su se izmijenili.

Prema posljednjem popisu stanovništva, u Hrvatskoj, u kategoriju ostalih je uvršteno oko 100.000 građana (2,5 ukupnog stanovništva). Većina ih na upit od narodnosti nije napisala ništa, dio se izjasnio po regionalnoj pripadnosti, još uvijek ima Jugoslavena, a zabilježeno je i nekoliko «Eskima», «Hotentota», «Avara», pa čak i «Pingvina» i «Nojeva».

Bez obzira kako je tko i zašto uvršten u rubriku – ostali, riječ je o postotku koji nije zanemariv i o ljudima kojima se u datom trenutku sasvim sigurno krši jedan aspekt ljudskih prava, ističe donedavni predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora dr. Žarko Puhovski, profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu:

«Oni su ispod nule, tako da kažem, s obzirom da se uvriježilo, u praksi prihvatilo, u Ustavu, Ustavnom zakonu i podzakonskim aktima, u javnosti, da se neka prava ostvaruju kao konzekvence pripadnosti kolektivu. Ti ljudi ta prava naprosto nemaju. Oni su amputirani, invalidirani za jedan aspekt prava koji ne mora biti bitan, ali može biti jako važan. »

Ljudi iz rubrike – ostali, pojašnjava Puhovski, imaju u Hrvatskoj manja prava od prava nacionalnih manjina, koja su, barem zakonski, dobro regulirana:

«Ima ozbiljnih poteškoća u realiziranju prava manjina, ali barem načelno ta prava više nisu sporna. Međutim, prava pojedinaca koji ne pripadaju nekim, manjinski priznatim, etničkim i drugim skupinama su, dakako, i dalje ozbiljno reducirana, odnosno oni nemaju – ponavljam – neka od prava koja se drugima priznaju, bilo zato što se i dalje smatraju Jugoslavenima, što je izrazito nepopularno, ili zato što se, naprosto, ne žele, iz različitih razloga, od obiteljskih do političkih, odrediti kao pripadnici neke manjine.»

Takve su osobe manje politički angažirane. A ako i jesu, kaže Puhovski, nema ih na važnijim političkim funkcijama:

«Ni u jednom sazivu parlamenta, ni u jednoj vladi, nije bio nitko tko bi se upisivao kao – ostali. Ne možemo ih sresti na službenim pozicijama ili funkcijama u zajednici, a ima ih, po popisu stanovništva, oko 2,5 posto, što nije zanemariv broj.»

Postoje, dakle, ljudi koji misle drugačije. Ko su oni – pokušava objasniti profesor sociologije Srđa Vukadinović:

«Svi ti koji su se opredjeljivali kao ostali su zapravo oni pojedinci koji se zalažu za interkulturalni model društva. Znači, pojedinci koji neće da prihvate samo kulturološke jednostranosti jednog naciona, bez obzira pripadali oni tome ili ne po rođenju ili po nekim tradicijskim svojstvima.

Jer, danas se smatra se da je osnovno obilježje pripadnosti nekoj naciji zapravo svijest o pripadnosti toj naciji, a ne neka tradicijska svojstva, koja mogu biti bitna, ali ne toliko značajna. Znači, to su oni pojedinci koji se upravo zalažu i koju upravo nastoje da tvore jedan model društva 21. vijeka, a to je interkulturalni model, u kome postoji to prožimanje različitosti. U kome dolazi ne samo do toga da poznajemo da postoje oni različiti, nego dolazi do razmjena kultura i stilova života svih tih pojedinaca.»

Lore … Stock, ugledna je pulska odvjetnica. Ona je nezavisna zastupnica u Gradskom vijeću grada Pule i upravo je jedna iz rubrike – ostali. Za naš program pojašnjava zašto je to odabrala:

«Ja sam Hrvatica. Ako govorimo o nekakvoj nacionalnoj pripadnosti, ja sam se uvijek, cijeli život izjašnjavala kao Hrvatica, do popisa 1991. godine. I nikad nisam imala nikakvih problema zato što se izjašnjavam kao Hrvatica. Studirala sam u Zagrebu i u indeksu sam upisala da sam Hrvatica. Dakle, nisam nikad bila nacionalno opterećena. Međutim, iz pobune prema tom prebrojavanju tih krvnih zrnaca, odnosno laži da se nije moglo u Hrvatskoj nacionalno izraziti kao Hrvati i biti Hrvatom, što su notorne laži, ja sam se 1991. godine prvi put zapravo izjasnila po regionalnoj pripadnosti, dakle kao Istrijanka. Dakle, iz jednostavne pobune prema lažima, svjesna onoga čemu takvo insistiranje na krvnim zrncima vodi. Protiv toga sam se cijelim svojim bićem bunila i jedan od načina pobune je bilo upravo to regionalno izjašnjavanje.»





Пошаљите коментар

Да би сте послали коментар морате бити улоговани

GENOCIDE REVEALED
logo
Писанија Грешног Милоја
Проф. Др. Миодраг Петровић

Проф. Др. Миодраг Петровић

КРОТКИ ЛАФОВИ!
Антиекуменистички сајт

НОВИ Антиекуменистички сајт

“СТРЕЉАЊЕ ИСТОРИЈЕ”
logo
ПРАВОСЛАВАЦ 2017
ГЕНОЦИД
ЈАСТРЕБАРСКО 1942
БОЈКОТ НАРОДА – документарац
новинар.де
Loading
КОРУПЦИЈА, ВЛАСТ, ДРЖАВА
logo
АГЕНЦИЈА ЗА БОРБУ ПРОТИВ КОРУПЦИЈЕ
logo