Neki izgleda istoriju nisu učili, a drugi su zaboravili ono čemu su ih učili, i to u školama socijalističke Jugoslavije.
Tada se, u okviru one zvanične i proverene istorije kakva se predavala po srednjim školama, nikada nije preterano insistiralo da je čitava priča o AVNOJ-u bila zamišljena kao deo borbe protiv okupatora.
Pre svega, kada se kaže AVNOJ – skraćenica za Antifašističko veće narodnog oslobođenja Jugoslavije – uvek se mislilo na njegovo slavno Drugo zasedanje, 29. novembra 1943. u Jajcu, datuma koji je kasnije proglašen za onaj državni praznik koji je u Srbiji donedavno slavljen. Nečeg drugog bitnog u vezi s AVNOJ-em, ruku na srce, nije ni bilo.
Značaj i značenje ovog zasedanja je, tako su nas učili, a tako je bilo, da je njima počela nova faza naše socijalističke revolucije. Ako su prve dve godine bile prevashodno okrenute narodnooslobodilačkoj borbi, s Drugim zasedanjem je jasno započela socijalistička revolucija sa čuvenom parolom „nema povratka na staro“. Borba se dakle nije više vodila samo protiv okupatora, već ili prevashodno protiv svih neprijatelja Revolucije. Učili smo, takođe, da su ove odluke izazvale i nezadovoljstvo Staljina koji se bojao komplikacija u svojim odnosima sa zapadnim saveznicima.
Treba se prisetiti i jednog događaja koji je svemu prethodio, a koji se u tadašnjim zvaničnim istorijama nije mogao naći. Proleća 1943. u Zagrebu je boravila tročlana delegacija s Milovanom Đilasom – koji je sve to kasnije opisao – i vodila razgovore s Nemcima o separatnom miru ponudivši obećanje da će, u slučaju savezničkog iskrcavanja u Dalmaciji, partizanske snage pomoći Nemcima u odbijanju ovog napada.
Stvari su jednostavne. Pošto Tito tada nije gledao filmove naknadnog hrvatskog domoljuba Veljka Bulajića, dobro je znao kako uticaj gerilskih akcija protiv Nemaca nema veliki domet i značaj za ishod svetskog rata. A njegov ishod je već u proleće 1943. bio odlučen.
Borba protiv okupatora je tako padala u drugi plan. Trebalo se pripremati za kraj rata i ono što posle dolazi, a to je borba za vlast. Slično, u isto vreme, misli i Draža Mihajlović koji svuda govori kako su partizani, a ne okupatori, sada glavni protivnici.
Dok god je socijalistička Jugoslavija postojala AVNOJ je manje slavljen kao simbol nekakve antiokupatorske borbe, već kao simbol socijalističke revolucije, pobede ne nad „spoljnim“ već nad „unutrašnjim“ neprijateljem. I to je ono što treba imati na umu kada se govori o i sudbini naziva nekih ulica.
A šezdeset i više godina od završetka Drugog svetskog rata i dalje čekamo istoričare koji će objektivno, koliko je moguće, dati procenu vrlina i mana, zasluga i krivice, junaštva – i zločina.
Radoslav Petković za Blic
… [Trackback]
[…] Read More to that Topic: novinar.de/2007/06/10/av-nojevske-zavrzlame.html […]
… [Trackback]
[…] Info on that Topic: novinar.de/2007/06/10/av-nojevske-zavrzlame.html […]
… [Trackback]
[…] Here you can find 62718 more Info to that Topic: novinar.de/2007/06/10/av-nojevske-zavrzlame.html […]
… [Trackback]
[…] Read More to that Topic: novinar.de/2007/06/10/av-nojevske-zavrzlame.html […]
… [Trackback]
[…] Read More on that Topic: novinar.de/2007/06/10/av-nojevske-zavrzlame.html […]
… [Trackback]
[…] Read More on that Topic: novinar.de/2007/06/10/av-nojevske-zavrzlame.html […]