logo logo logo logo
Рубрика: Свет    Аутор: Преузето    пута прочитано    Датум: 3.05.2007    Одштампај
PDF pageEmail pagePrint page

moskva.jpgOdnosu Rusije i Irana preti – kriza. I sve u vezi s tim što se u pitanju izgradnje nuklearne stanice javio problem zbog koga se Moskva i Teheran optužuju međusobno. To pre sve liči na istragu.

Razlog zahlađenja odnosa nalazi se, ipak, u nečem drugom. Moskva je primeto učvrstila svoju poziciju u Savetu bezbednosti Ujedinjenih Nacija u odnosu na iranski nuklearni program. Ona je podržala Rezoluciju o uvođenju sankcija protiv Irana kao odgovor na njegovo nastojanje da obogati uranijum.

Sudeći po svemu, Teheran nije ni pomišljao da će Moskva učiniti taj korak, uprkos svim naporima Saveta Bezbednosti da se Iran vrati za pregovarački sto. Kako će ova kriza uticati na odnos dveju zamalja, i da li je moguće njeno rešenje?

O rusko-iranskom odnosu moguće je govoriti izključivo u kontekstu geopolitičkih interesa dve zemlje i regionalne povezanosti. Karakter takvih odnosa baziranih na zajedničkim interesima i uzajamne zavisnosti, navelo je Teheran da o Rusiji i Iranu govori kao o “strateškim saveznicima”. Moskva, istina, koristi mnogo formalnije izraze. U ruskoj prestonici radije govore kao o “strateškom pertnerstvu”, ne vezujući taj izraz za konkretan region.

Tokom istorije stvoren je običaj da na celom Kavkazu, na Kaspijskoj oblasti i u Centralnoj Aziji, Rusija i Iran vode politiku po principu “susedske solidarnosti”. Tako je uvek bilo, a posebno sada. Ni u Centralnoj Aziji, ni na Kavkazu, čak na u Kaspijkom regionu, gde se neizbežno interesi Rusije i Irana susreću, oni se ne sukobljavaju, već međusobno dopunjuju.

Dokaz: u poslednje vreme Iran je značajno usmerio svoju ekonomsku ekspanziju ka Centralnoj Aziji, zonu tradicionalnog interesa Rusije. Moskva ćuteći je odobrila to. Rusija je, međutim, bez sile ustupila taj, za nju, važan region. Njen razlog je jednostavan: što više tu bude Irana, biće manje SAD, Turske i Kine.

Ovaj splet ineresa posebno je primetan u pozadini napora SAD da realizuju takozvani projekat Partnerstvo za saradnju i razvoj Velike Centralne Azije (PBCA), u kome su tradicionalne centralnoameričke države (Turkmenija, Uzbekistan, Tadžigstan, Kirgizija i Kazahstan) a, veštom rukom Vašingtona, spisku su dodati i Afganistan i Pakistan.

Želeli to ili ne, u Vašingtonu i u Evropi, ali realizacija Projekta za saradnju i razvoj Velike Centalne Azije neizbežno vodi potiskivanju Rusije iz tog regiona.

Po zamisli autora projekta, trgovina i brojni ekonomski projekti moraju biti razmšteni ka jugu, ka Afganistanu, gradeći tako alternativu monopolu Rusije na izvoz uglja, električne energije, pamuk i ostalo. Tako da, Iran, sateran između SAD i Afganistana, sa kojima nije u “dobrim” odnosima, postaje ponovo saveznik Rusije.

Takođe, tu je i Kaspijsko jezero, zatim, Iran- jedinstvena zemlja koja “ne voli” Azerbejdžan, Kazahstan i Turkmeniju, koji kompletno razdvajaju poziciju Rusije u odnosu na glavno pitanje , pitanje određenja međunarodnog položaja jezera. Takav položaj, bi u celosti izključio prisustvo neregionalnih država u vodama jezera. U svakom slučaju, ostali problemi Kaspijskog regiona ostali bi sekundarni, ili bar nebitni.

Po istom ključu dve države grade svoju politiku u pravcu Kavkaza. Pri tome, je neophodno primetiti posebnu ulogu Irana, koji u najkritičnijem periodu za politiku Kremlja u Čečeniji je predsedavao Organizacijom Islamske Konferencije (OIC). Poštujući situaciju u kojoj se našao Iran, OIC je teško, ali je, ipak, doneo, preporuku: “Čečenija – unutrašnje pitanje Rusije”.

Bilo bi iznenađujuće da država kao Iran, sa svojim stanovništvom, izvorima, i na kraju, sa svojom istorijom, ne stremi da učvrsti svoju političku i ekonomsku poziciju u regionu. Zbog toga, ambicije Irana ga od pasivnog posmatrača preobraćaju u aktivnog igrača u rešavanju regionalnih problema.

Moskva se, takođe, aktivno zalaže za uključivanje Irana u rešavanje regionalnih problema, ne šireći svoju podršku na sferu “strateškog partnerstva”, koje Teheran, naravno, bi hteo da proširi na ceo Bliski Istok. Teško je predvideti, po kojim bi okolnostima Moskva mogla pristati na to. Ruska prestonica je pre za mirniju i za arabsku stranu prijemčljiviju politiku Teherana u tom regionu.

Sada je pitanje u tome, šta je Moskvi u bližoj perspektivi najvažnije u spoljnoj politici prema Iranu. Na jednoj stani, nalazi se posebno važno za Rusiju “Strateško partnerstvo” sa Iranom u Centralnoj Aziji, na Kavkazu i Kaspijskom regionu. Na drugoj strani, sistem nerasprostiranja, i veoma verovatna perspektiva pojave u regionu Irana kao nuklearne sile, i što bi u tom slučaju sledilo, sukob na Bliskom Istoku ne samo sa SAD, nego i sa arpskim svetom.

Po mišljenju većine analitičara, pri svom očiglednom savezničkom potencijalu dve zemlje samo umereniji i razumniji Iran bi u velikoj meri bi mogao postati parner Rusiji.

I.Bogojev za FSOE





Пошаљите коментар

Да би сте послали коментар морате бити улоговани

GENOCIDE REVEALED
logo
Писанија Грешног Милоја
Проф. Др. Миодраг Петровић

Проф. Др. Миодраг Петровић

КРОТКИ ЛАФОВИ!
Антиекуменистички сајт

НОВИ Антиекуменистички сајт

„СТРЕЉАЊЕ ИСТОРИЈЕ“
logo
ПРАВОСЛАВАЦ 2017
ГЕНОЦИД
ЈАСТРЕБАРСКО 1942
БОЈКОТ НАРОДА – документарац
новинар.де
Loading
КОРУПЦИЈА, ВЛАСТ, ДРЖАВА
logo
АГЕНЦИЈА ЗА БОРБУ ПРОТИВ КОРУПЦИЈЕ
logo