Вести

Terorizam, najopasniji fenomen današnjice, će verovatno definisati 2007. godinu, bar toliko koliko je obeležio svaku godinu posle 2001. U nekoj daljoj budućnosti istoričari će godine koje su započele 21. vek zasigurno obeležiti kao „Doba terorizma“.

Međutim, kao i sa svakom novom erom čini se da mi, u punoj meri, i dalje ne shvatamo šta se zaista događa. I zašto.

Činjenica je da se terorizam pothranjuje gnevom i frustracijama. Ljudi radikalnih stavova koriste nemogućnost ostvarenja političkih ciljeva mirnim putem kako bi inspirisali fanatične akcije i opravdali oblike nasilja koji se, uobičajeno, smatraju neprihvatljivim. Međutim, dalje od ove osnovne tačke, znatno manje saglasnosti ima po pitanju zašto su razočaranje i gnev u nekim slučajevima doveli do terorizma, a u drugim nisu.

Da bi se terorizam, ali i njegove stvarne opasnosti mogle shvatiti, taj fenomen je ipak potrebno sagledati malo „dublje“.

Terorizam se generiše iz političkog područja, to je spoj politike i nasilja, i on kao takav podrazumeva upotrebu nasilja radi ostvarenja političkih ciljeva. Nema terorizma bez terora, no svako nasilje, ne označava i terorizam. Da bi određeni fenomen bio terorizam, akt nasilja mora imati politički cilj. Drugo, politički ciljevi, terorizam razlikuju od drugih aktivnosti nasilnog karaktera.

Težnja ka ostvarenju političkih ciljeva podrazumeva da su etničke, religijske i druge zajednice kojima teroristi pripadaju nezadovoljne postojećim stanjem, odnosno da imaju osjećaj obespravljenosti i nezadovoljstva. Upravo takvi osećaji dovode do transformacije ciljeva u moralne imperative kojima se opravdavaju sredstva za ostvarenje istih. Dakle, terorizam je pre svega izraz nezadovoljstva. Treće, terorizam ima tri temeljna elementa: uzroke koji dovode do političkog nasilja i koje prerasta u terorizam; terorističke akte koje najčešće izvode terorističke organizacije, ali neretko i države, kao i protiv terorističku politiku odnosno protiv terorističko delovanje.

Opasnosti od terorizma se ni u kom slučaju ne bi smele relativizirati. Uostalom, i statistički pokazatelji to krajnje uverljivo potvrđuju. Naime, u poslednoj četvrtini 20. veka u svetu se dogodilo gotovo 12 hiljada terorističkih napada, što daje godišnji prosek od 480 terorističkih napada, a što dalje upućuje na zaključak da se u svetu događa više od jednoga terorističkog napada dnevno.

U tim pojedinačno izvedenim terorističkim napadima, u istom razdoblju, stradalo je oko 40 hiljada osoba. Početak ovog veka doveo je do dalje eskalacije terora i terorizma, a samim tim i do novih žrtava. U odnosu na ranije razdoblje, broj godišnjih terorističkih napada povećao se na čak 1000 posto. Primera radi, 2003. godine u svetu se dogodilo 1898 napada (5 dnevno), 2004. bilo je 2646 terorističkih udara (8 dnevno), dok se 2005. u svetu dogodilo čak 4976 terorističkih napada, ili gotovo 15 dnevno.

Danas u svetu postoji 600 terorističkih organizacija, što znači da u isto vreme postoji isto toliko izraza nezadovoljstva političkih, etničkih ili socijalnih grupacija, odnosno 600 potencijalnih ili stvarnih opasnosti od eskalacije terorizma. Dalje, kada je u pitanju protiv terorističko delovanje nacionalnih država, ali i međunarodne zajednice, svedoci smo da je većina aktivnosti usmerena na sprečavanje izvođenja budućih terorističkih napada, ali ne i na samu eliminaciju terorizma.

Stoga, kao jedan od najvećih imperativa savremenog društva mora se postaviti što efikasnija borba protiv terorizma i uzroka koji do njega dovode. U suprotnom, ostaje nam samo strašna istina, da bi svaki neuspeh u pokušaju njegovog iskorenjivanja izvesno mogao produžiti „Doba terorizma“.

S. Cvejin za FSOE