logo logo logo logo
Рубрика: Култура, Политика    Аутор: Преузето    1.047 пута прочитано    Датум: 31.01.2007    Одштампај
PDF pageEmail pagePrint page

Jedan od najljepših gradova bivše Jugoslavije i danas je unakažen ratnim razaranjima.Jedan od najljepših gradova bivše Jugoslavije i danas je, jedanaest godina nakon rata, unakažen ratnim razaranjima.

Kada prođete kroz Mostar na prvi pogled uočićete da je grad na Neretvi podijeljen na ”ovu” i ”onu” stranu. Preciznije, na Hrvatsku i Bošnjačku. Ratna linija razdvajanja koja je išla nekadašnjim središtem grada, današnjim Španjolskim trgom, još je vidljiva. Ocrtavaju je porušene zgrade kojima se ne nazire obnova.

Neposredno nakon rata Mostar je, po striktno etničkom principu, bio podijeljen na šest općina. Međunarodna zajednica je potom, posredstvom OHR-a, Mostaru nametnula Statut, čime je ukinuto šest ratnih općina uspostavljena je jedinstvena Gradska uprava, kao i ured gradonačelnika. Iako se na prvi pogled nametnuti Statut čini kao pozitivno rješenje, jer je time Mostar postao jedinstven grad, suština je drugačija.

LUĐAČKA KOŠULJA ZA GRAD

Naime, u Izvješću o političkim prilikama u Mostaru od 1990. do 2006, koje je naručila skupina evropskih stranaka demokršćanske orijentacije, stoji kako je upravo ”nametnuti Statut luđačka košulja zbog koje je Mostar ‘grad slučaj”’.

“Nametnutim Statutom je propisano čak i to koliko jedan narod može imati najviše, odnosno najmanje vijećnika. Gradonačelnik Mostara se ne bira izravno na izborima kao u ostalim gradovima, nego iz reda vijećnika. Za Gradsko vijeće Mostara postoje dvije liste, gradska i lista gradskih područja tako da u jednom području za mandat u vijeću trebate tisuću, a u drugom 10.000 glasova. Isti broj vijećnika daje gradsko područje (jugozapad, većinski hrvatsko) sa 40.000 i ono sa 4.000 stanovnika (jugoistok, većinski bošnjačko). Građani bivše Središnje zone su diskriminirani, jer ne mogu glasovati na listi za gradska područja niti biti birani već isključivo na zajedničku gradsku listu. U Gradskom vijeću postoje klubovi stranaka i naroda, tako da Vijeće praktično funkcionira kao dvodomni parlament, što nigdje nije slučaj u jedinicama lokalne samouprave”, stoji u izvješću.

Ovakav, po mnogima antidemokratski Statut, koji Gradsko vijeće nije nikada usvojilo, već ga je visoki predstavnik proglasio i nametnuo, pokazao se kao kamen spoticanja i izgradnje Mostara kao normalne i funkcionalne gradske cjeline.

”Takav Statut je stalni izvor sukoba i ograničava demokratske procese u odlučivanju i radu Gradskog vijeća i Gradske uprave, ali i funkcioniranje ukupnih političkih, gospodarskih, kulturnih i svih drugih odnosa u Mostaru. Također, loši odnosi u Mostaru između SDA i HDZ-a reflektiraju se i na odnose u Federaciji i državnoj razini i na ukupne odnose Hrvata i Bošnjaka”, zaključuje se u spomenutom izvješću.

“LAKO ZAPALJIVA SREDINA”

mostar2.jpgDanas iz OHR prebacuju lopticu gradskim vlastima poručivši kako je ujedinjene Mostara proces koji je u toku.

”Realno gledajući, posljednjih nekoliko godina je postignut napredak. Da li smo završili posao? Ne! No, da su mostarske gradske vlasti preuzele više odgovornosti bili bismo bliže cilju. Mostarske gradske vlasti ne mogu s jedne strane ništa ne raditi, a sa druge kritizirati svaku odluku međunarodne zajednice jer se one ne sviđaju nekoj političkoj partiji”, navode iz OHR-a.

Nedavni slučaj nemogućnosti postizanja dogovora oko financiranja Hercegovačke televizije i formiranja jednog komunalnog poduzeća na razini grada pokazalo je svu nefunkcionalnost Statuta i Gradske uprave.

S druge, pak, strane mostarski gradonačelnik Ljubo Bešlić više je puta kazao kako Mostar nije razjedinjen grad, obrazlažući da je riječ o specifičnoj sredini koja se lako zapali.

”Poručio bih svima da se bave svojom životnom sredinom, a ne da dolaze u Mostar i bacaju iskre zapaljivim izjavama. Na taj način nitko ne doprinosi ni Mostaru ni BiH! Mostar se pokazao kao mjesto koje se brzo i lako zapali i teško gasi, a to ostavlja trajne probleme. Svi, u političkom smislu, pokušavaju ‘uskuhavati’ tamo gdje je najlakše. Varnicu je lako baciti u Mostaru, a to onda uzme maha i teško ju je ugasiti. Normalizacija i harmonizacija stanja i rješavanje nacionalnih pitanja mora se dogoditi u BiH ako želimo bolje i lakše živjeti”, rekao je nedavno Bešlić.

“NA PODJELI MNOGI ZARAĐUJU “

Sami građani Mostara su ogorčeni ovakvom situacijom u gradu i smatraju kako se sva fama oko Mostara nameće negdje “odozgo”.

Bojan Šunjić (33), po struci ekonomski analitičar, rođeni Mostarac, smatra kako je danas Mostar napredniji i tolerantniji grad od, primjerice, Sarajeva.

”Rođen sam u Mostaru, a živio sam i u Sarajevu. Danas je Mostar sigurniji i u sigurnosnom, ali i u ekonomskom pogledu. Uz sve stvarne i napuhane nedostatke to je danas zreliji grad.

Poredim Mostar s našim glavnim gradom jer većina negativne energije dolazi ‘odozgo’. Što se tiče dva dijela grada, njih razdvaja politika više nego što stvarno jesu razdvojeni. Stalno se forsira tema podjele grada, što samo dodatno šteti stanovnicima Mostara.

Podjela grada koristi samo raznim domaćim i stranim organizacijama i udrugama. Na podjeli Mostara mnogi zarađuju kruh. Rekao bih kako ‘od nameta nema selameta”’, smatra Šunjić.

DVA GRADA U JEDNOM

Da podjela, ipak, nije izmišljena, potvrđuje i činjenica da je, osim tijela Gradske uprave, MUP-a i još nekih sličnih državnih institucija, sve ostalo podijeljeno. Tako Mostar ima dva telekoma koji djeluju na striktno podijeljenom teritoriju – “BH telekom” u istočnom dijelu grada, dok “HT Mostar” pokriva zapadni dio. Mostar je jedan od rijetkih gradova u BiH, ako ne i jedini, koji ima i dvije zasebne bolnice.

Naime, u zapadnom dijelu grada nalazi se Klinička bolnica Mostar dok je na istočnoj strani Bolnica “Safet Mujić” u Južnom logoru. Glasnogovornica Kliničke bolnice Mostar Adriana Bošnjak nam je potvrdila kako, osim što su na istom proračunu, ove dvije ustanove nemaju ništa zajedničko. Također, tu su i dva sveučilišta, Univerzit “Džemal Bijedić” (istočna) i Sveučilište u Mostaru (zapadna strana Neretve). Donedavno su čak i vatrogasci bili podijeljeni, no sada su pod jednim krovom.

Tu su i dva komunalna poduzeća – “Komos” i “Parkovi”. Kako se ova dva poduzeća ne mogu “dogovoriti” kome pripada gradska deponija Ugorak (koju je donirala Europska unija) događa se da zapadni dio grada povremeno ‘grca u smeću’. Na kraju je OHR morao ”uredovati” da se dva poduzeća ujedine.

A, dva nogometna kluba koja postoje u ovom gradu – Velež i Zrinjski, sama po sebi i nisu nešto neuobičajeno u svijetu. Međutim, svaki međusobni susret ova dva kluba prijetnja je općoj sigurnosti u gradu. Kako se Velež vratio u društvo najboljih, javila se i inicijativa da se, pored postojećeg, izgradi i novi nogometni stadion, ali u u istočnoj strani grada. I na kraju, kako BiH još nema zakona o blagdanima, događaju se i takvi apsurdi da je u jednoj polovini grada neradni dan, a u drugoj radni. Sve ovo dovoljno govori o podijeljenosti.

DJECA UČE DA SE DIJELE

mostar3.jpgMostarski sociolog i profesor na Sveučilištu u Mostaru Slavo Kukić je gore navedenim podvojenostima dodao još jednu, koja ponajbolje oslikava realnost. Naime, dr Kukić ističe i kako grad ima i dva šetališta. Jedno je na desnoj obali Neretve u Ulici avenija, dok na lijevoj strani Neretve postoji šetalište u Ulici braće Fejića.

”Zahvaljujući posljedicama djelovanja političkih elita, nažalost, i danas imamo dvije odvojene zajednice koje djeluju jedna na desnoj, druga na lijevoj obali Neretve. Umjesto nekadašnjeg ‘Rondoa’, koji je bio jedino šetalište, danas imamo dva odvojena virtualna šetališta, što najbolje govori o podjeli Mostara”, smatra dr Kukić.

Za situaciju u kojoj se Mostar nalazi već godinama, dr Kukić krivi ponajprije političke elite koje, smatra, nastoje što je duže moguće zadržati ovakvo stanje.

”I formiranje vlasti nakon posljednjih izbora potvrđuje moju tezu. Političke stranke u Mostaru stalno funkcioniraju po principu Hrvati – Bošnjaci, pri čemu to, u metaforičkom smislu, znači lijeva i desna strana Neretve. Htjeli mi to ili ne, takva retorika se prenosi i na građane Mostara. Kada ne bi bilo takvog djelovanja političkih elita, građani bi se puno više osjećali i ponašali kao Mostarci, nego kao pripadnici lijeve i desne strane, kako je danas uobičajeno.

Djelovanje političkih elita dovelo je i do smanjenja komunikacije među studentskom i učeničkom populacijom što nas dodatno udaljava od prevazilaženja ovakvog stanja. Ipak, treba biti realan i priznati kako je došlo do radikalnih pozitivnih promjena, pa tako danas imate situaciju da građani Mostara, tijekom dana, funkcioniraju normalno. Ako usporedimo 1996. i 2006. godinu primijetit ćemo, ipak, golemi napredak”, zaključio je dr Kukić.

Iz nevladine organizacije za promicanje dijaloga među različitim etničkim grupama Nansen dijalog centra (NDC) Mostar poručuju kako Mostar nije ujedinjen grad.

”Još je dug put pred nama. Ako pogledamo rad određenih institucija vidimo da one ne bi mogle funkcionirati bez jakog prisustva međunarodne zajednice. Poseban problem je u obrazovanju, jer ovakvim sustavom generiramo međuetničku podjelu još od najranijeg djetinjstva. Djeca ovdje pohađaju različite škole i izučavaju različite, ponekad čak i suprotne stvari. Famozni projekat ‘dvije škole pod jednim krovom’ je dvosjekli mač. Slobodno mogu reći kako djeca od najranije dobi uče da budu različita. Zbog svega navedenog, teško možemo kazati da se radi o ujedinjenom gradu”, smatra Elvir Đuliman, koordinator NDC-a.

Ipak, kao i dr Kukić, Đuliman ističe da se ne može zanemariti postignuti napredak u posljednjih deset godina.

“Mostar je ipak jedini multietnički grad u BiH jer ovdje žive dvije etničke skupine što nije slučaj ni u Sarajevu, ni u Banjaluci. Ako i nije jedini multietnički grad, onda je jedan od rijetkih takvih gradova u BiH. Dva dijela nekada jednog grada danas, međutim, djeluju kao dvije samostalne cjeline. No, te dvije samostalne cjeline imaju tendenciju zbližavanja. Oni sve više i više ponovno postaju jedno”, kaže Đulijan.

Ipak, teško je procijeniti kada će se grad ponovno u cjelini integrirati. Đulijan istiže da je znatan napredak ostvaren u povratku protjeranih i raseljenih osoba. “Imamo potpunu slobodu kretanja ljudi i robe, ali smo svjedoci da se u zraku ipak osjeti napetost.

Dakle, situacija je vrlo kompleksna. Grad je podijeljen više u mentalnom sklopu građana, koji još dijele ‘ovu’ i ‘onu’ stranu. Primjerice, bilo koji incident koji se dogodi u Mostaru, odmah biva okarakteriziran kao međunacionalni. Tako smo pred izbore imali cijeli niz takvih incidenata koji su nas vratili miljama unatrag”, kaže Đuliman.

MENTALNE BARIJERE

Sa kolegama iz NDC stavove dijele i aktivisti iz nevladine organizacije OKC “Abrašević”, koja se bavi promicanjem kulture mladih. Iz “Abraševića” poručuju kako Mostar još ni po čemu nije ujedinjen grad.

Mostar ni u čemu nije ujedinjen grad, a polovina stanovništva smatra kako je i Statut nametnut. Iako fizičke podijeljenosti nema, mentalna barijera je ogromna. Mlađe generacije se odgajaju na način da svojim gradom smatraju samo onu stranu Neretve u kojoj žive. Osim ‘Abraševića’ ne postoji nijedna druga institucija, niti prostor gdje bi se mladi mogli sastajati i upoznavati. To je čisto politička manipulacija kojom se sprečava upoznavanje i druženje mladih s jedne i druge strane. To je posebno bitno za mlade koji su odgajani u školama podijeljenim po nacionalnom ključu”, kažu u “Abraševiću”.

Ističu da su za podjele u Mostaru krive i institucije odgovorne za obrazovanje i odgajanje mladih ljudi.

“Podijeljenost svih kulturnih institucija po nacionalnom principu jasno generira osjećaj pripadnosti isključivo jednom etnosu”, poručuju iz “Abraševića”. U ovoj nevladinoj organizaciji upozoravaju na činjenicu da su dva dijela grada koncipirana tako da mogu djelovati kao dva samostalna grada.

”Ne postoji niti jedna institucija zbog koje bi netko morao preći s jedne strane na drugu. Osim znatiželje, nema druge potrebe za prelaskom preko nekog od brojnih mostova na Neretvi. Betoniranje ovakvog stanja u interesu je isključivo političkim i ekonomskim elitama koje se danas baziraju na nacionalizmu i njima je u interesu da se ovakvo stanje podijeljenosti zadrži što dulje”, smatraju u “Abraševiću”.

Iz svega navedenog, može se zaključiti kako je pred Mostarom još dug put ka potpunoj integraciji u jedan cjelovit grad u kojem će svaki dio svaki građanin osjećati svojim.

Svi naši sugovornici su se složili kako je Mostar još podijeljen, no ne zanemaruju ni napredak koji je postignut u posljednjih desetak godina.

Situacija u gradu na Neretvu nalikuje onoj kineskoj poslovici koja kaže da jedno stablo koje pada stvara strašnu buku, dok cijela šuma raste u miru.

Tako i pojedinačni incidenti koji se gotovo redovito događaju u Mostaru dižu mnogo dima, dok iza njih nema puno vatre.

Zasigurno je jedino većina građana osjeća kako bi dvije strane Neretve bile puno bliže jedna drugoj kada bi političari stvorili klimu tolerancije.

Jurica Gudelj za Nezavisne





Пошаљите коментар

Да би сте послали коментар морате бити улоговани

GENOCIDE REVEALED
logo
Писанија Грешног Милоја
Проф. Др. Миодраг Петровић

Проф. Др. Миодраг Петровић

КРОТКИ ЛАФОВИ!
Антиекуменистички сајт

НОВИ Антиекуменистички сајт

“СТРЕЉАЊЕ ИСТОРИЈЕ”
logo
ПРАВОСЛАВАЦ 2017
ГЕНОЦИД
ЈАСТРЕБАРСКО 1942
БОЈКОТ НАРОДА – документарац
новинар.де
Loading
КОРУПЦИЈА, ВЛАСТ, ДРЖАВА
logo
АГЕНЦИЈА ЗА БОРБУ ПРОТИВ КОРУПЦИЈЕ
logo