logo logo logo logo
Рубрика: Култура    Аутор: Срђан Марјановић    3.003 пута прочитано    Датум: 7.01.2007    Одштампај
PDF pageEmail pagePrint page

vuk-karadzic.jpgVuk Stef. Karadžić je napisao knjigu o Crnoj Gori i Boki Kotorskoj na osnovu podataka koje je prikupio dok je bio u tim krajevima 1834—35. godine. Deo te knjige, koji se odnosi na opis Crne Gore i Crnogoraca, objavio je na nemačkom (Montenegro und die Monteniger) u Štutgartu 1837. godine, a dva

 poglavlja: “Srbi svi i svuda” i “Boka Kotorska” — u Kovčežiću, u Beču 1849. godine, s napomenom ispred njihovih tekstova da su bili spremljeni za uvod ispred opisa Crne Gore.

Odlomke rukopisa opisa Crne Gore i Crnogoraca na srpskohrvatskom jeziku pronašli su i objavili Vasa Čubrilović (Vuk Stef. Karadžić, Crna Gora i Boka Kotorska, Beograd 1953) i Bogdan Šaranović (Prilozi za književnost, jezik i folklor, 1954).

Ljubomir Stojanović je preveo s nemačkog Vukov opis Crne Gore i Crnogoraca, i to je objavljeno 1922, godine u izdanjima Srpske književne zadruge. Tom prilikom dao je ispred toga opisa Vukov prilog o Boki Kotorskoj iz Kovčežića.

Sada se u ovoj knjizi štampa ono što je objavljeno u dvema knjigama Vukovim: u knjizi Montenegro und Montenegriner, kao i u Kovčežiću u kome su i prilozi koje je Vuk pripremio kao uvod ispred opisa Crne Gore. Našoj knjizi dat je naslov Crna Gora i Boka Kotorska.

Napomena priredjivača

Lj. D.
Napomena Vuka Karadžića
I ovo je pisano 1836. godine da se doda pred Crnu Goru, kao što će se vidjeti na mnogo mjesta. Poslije ovoga vremena naštampano je u Grlici G. Milakovića za godinu 1838. vrlo lijepo “Kratko geografičesko-statističesko opisanije Boke Kotorske”; ali ja opet ovo svoje štampam sad onako prosto kao što sam ga onda napisao.
Srpske zdravice

Ja sam najprije u rječniku kod riječi napijati napomenuo kako Srbi napijaju. U prvoj najnovijoj knjizi našijeh narodnijeh pjesama od strane 160. do 164. kazao sam kako Paštrovići napijaju. Evo sad još većijeh zdravica, koje se napijaju o krsnijem imenima, osobito u Hercegovini i u Bosni. Ove je zdravice meni poslao dvaput već u ovoj knjižici spomenuti prijatelj moj pop Vuk Popović iz Risna, a on ih je pisao od pokojnoga popa Marka Komnenovića iz Krivošija, kojega su Turci ovo dana u Omutiću ubili na vjeri, i od Baja Stanića iz Grahova. Napomenuto je i prije da napijati obično počinje onaj koji sjedi u gornjemu čelu, i da od sramote ne smije ondje sjesti onaj koji ne zna napijati; zdravicu prijateljsku (ovdje na broju petu) napija domaćin, i nazdravi je svome sinu ili bratu. Kad ko napija, ostali prestanu i jesti i govoriti, pa slušaju: samo gdjekoji polako reče:

“Amin dabogda!’ Ili: “Amin bog te čuo!” I ovijeh je zdravica na broj sedam, koliko i onijeh paštrovskijeh. Evo ih redom:
1.U dobri čas od objeda

“Sve s časom dobrijem a mirom božijem, da pijemo u dobri čas od objeda, da se namjeri dobri čas na objedu i po objedu, našemu bratu domaćinu i ko je u njegovom poštenom domu!”
2.U bolji čas od objeda

“Pismo u dobri čas, a sad ćemo i u bolji; dobri pomagali a bolji priskakali našemu bratu domaćinu i ko je na njegovom poštenom objedu.”

Poslije ove zdravice ustaje se u slavu, pa pošto sveštenik svrši svoje onda se, dok još svi gologlavi stoje na nogama, napija:
3.U slavu božju

“Pismo u dobri i u bolji čas, a sad ćemo u prelijepu slavu božju. Da nam pomože bog i lijepa slava božja? Koji god u slavu božju ustajao, te je spominjao, i njoj se molio, njemu i pomogla duši i tijelu; koji li je zaboravljao il’ u strahu, il’ u stidu, il’ u svome sagrješeniju, te je ne spomenuo, bog i lijepa slava božja njega ne zaboravila, no bila mu najbolja pomotnjica duši i tijelu!”

Poslije ove zdravice gdješto i pjevaju po dva i dva ovu pjesmicu:

Ko pije vino za slave božje,
pomoz’ mu bože i slavo božja!
A šta je ljepše od slave božje
i od večere s pravdom stečene?
4.U zdravlje domaćinovo

“Zdrav si mi brate (poimence)! Pismo u dobri, u bolji čas, i u božju lijepu slavu, a sad ćemo piti za zdravlje našega brata domaćina od ovoga poštenoga doma, života i lijepog njegova zdravlja. Za zdravlje njegove poštene glave, njegove braće i bratučeda, sinova i sinovaca, njegovih unuka i odmladaka, i za zdravlje svakoga od njegova doma roda i poroda! Za zdravlje njegova stada širokoga, i rala dubokoga! Za zdravlje njegova tvrdoga i visokoga šljemena, i svakoga rodnoga i berićetnoga sjemena: što god mu je bog darovao i udijelio, to mu uzdržao, i k onome pridao, koliko je volja i milost njegova! Svašto mu bog dao što u njega žudio, i za što mu se molio to mu udijelio, a najviše srdačnoga veselja i junačkoga zdravlja, koji će junaci*) svud na dobro poteći i svaku sreću steći i u svom domu donijeti. Kud god naš domaćin i njegova đeca iz doma postupali svud na sreću nastupali! Kud god hodali, hodali putem širokijem a s obrazom svijetlijem! Među tuđom braćom i krajinom bili stimani i pribrani, a od gospoda boga pomilovani i ponjegovani! Naš se brat domaćin svuda među ljudma braćom svojom falio, a sinovima falio i odmijenio, unucima ponosio i dičio, odmlacima dičio i kitio kako što se diči i kiti Đurđev dan listom i zelenom travom, a Spasov dan ljetom i cvijetom i božijem svakijem blagodetom! Da bog da našemu bratu domaćinu u svačem sreću dobru, sretnu i berićetnu, punu i bogatu, da mu ralo ore u duboko, a stado ide široko, da mu je šljeme tvrdo, od zemlje visoko, na zidu stasito, a na daleko glasito! Bilo mu temeljito, prije zemana nepromjenito, a kad bi se sa zemanom i promijenilo, bog ga spomenuo, bog mu pomogao, i niko mu naudit’ ne mogao! Da bog da i velika milost božja, koje god naš brat domaćin sjeme iz doma iznosio, i preko kutnjeg praga prenosio, te ga desnom rukom mahao, mahao ga desno, bilo mu sretno, mahao ga lijevo, rodilo mu lijepo! Gospod mu bog puštavao i ugađao po njemu, od neba mu rosjelo, te mu dobro i lijepo rodilo! Udno mu se busalo, u srijedi trsalo, na vrhu klasalo! Na gumno mnogo bilo a u kuću sporo i berićetno, a od gospoda boga blagosloveno! Da bog daruje da naš brat domaćin u svom domu a pod kutnjem krovu sabira i dočekiva vrsne i izabrane ljude, patrijare i vladike, popove i kaluđere, kumove i prijatelje, dobre junake svoju braću Srblje, nište i uboge, suzne i nevoljne, i svakoga po licu brata koji se krstom krsti a boga vjeruje; vrsni i izabrani dohodili na glas i na njegovu lijepu čast, a ništi i ubogi na glas i sretnji udjelak! Žedna napojio, gladna napitao, gola rizom priodio, a svakome dao dobar čas i voljni napitak, ove godine kako mogao, a dogodine kako bi sam htio i mislio! Ko god mu iz doma hodio, lijepi glas po svemu svijetu nosio, kako što nosi čela po medenu cvijetu! Sa svakim se pravo ljubio, i bratski grlio! I već kud ćemo dalje? No našemu bratu domaćinu i njegovoj braći i đeci, rodu i porodu daj bože lijepo i dugovječno zdravlje!”

[* Tj. pomenuta domaćinova rodbina. Jamačno bi se od kakvoga Drugog napijača, a može biti i od ovoga istog drugi put, ovo moglo čuti ljepše i razgovjetnije.]
5.U zdravlje prijateljsko

“Zdrav si mi brate (poimence ili sine poimence)! Za zdravlje našega svakoga kuma i prijatelja, ortaka i pobratima, staroga i mladoga, miloga i dragoga! Đe gođ nam je koji, što nam ih je đed i otac stekao, i mi mladi nakon njih, od sinjega mora do tihoga Dunava, i od koje gođ koji vjere i zakona bio, a našemu domu i našemu rodu dobra htio, svakome bog pomogao i svakoga unaprijed pomakao, koliko je volja miloga gospoda boga, ako bog da! Za zdravlje sve gospode ove! Koji su dospjeli i prispjeli ove godine, da bog da i lijepa milost božja da dođu i prispiju i dogodine, i mnogo ljeta. i godina, a sve za našega života, ako bog da! Koji li ni kum i prijatelj nije došao i prispio ove godine a žudio da dođe i prispije, bog udijelio da dođe i prispije na svako mjesto đe on sreću i blago dijelio, akobogda! Vazda, moj brate, naši kumovi prijatelji napijali i boga molili u naše domove za naše zdravlje, a mi sa zemanom božijem u njihove domove za njihovo zdravlje! Pomogao gospod bog i nas i naše kumove i prijatelje, đe gođ mi i naša đeca i naša braća za njih čuli, otole se pozdravljali, đe li se na putu il’ na divanu viđeli i sastali, i otole se pozdravljali, i jedan drugom o časti i dobru radili, u lice se ljubili, jedan drugog za zdravlje pitali dobrijem srcem a pravom ljubavi! Da bog da i lijepa milost božja da za naše kumove za prijatelje vazda čujemo dobri i čestiti glas; i u njima da imamo dobru uzdanicu, a također i oni u nas! Da bog da đe gođ bio vrsni rod, a bogati dom, pravi rišćanin, a snažni Srbin, neki nam bio suđeni kum, a neki pravi prijatelj, neki ortak, a neki pobratim! Pomogao jaki gospod bog i nama i njima sa svake strane a s nebesa najbolje! Da bog da i milost božja, s kumovima se kumili, sve s drage volje, bez nikakve nevolje*), s prijateljima se prijateljili s čistom ljubavi po ćaru, po glasu i po zakonu Ristovu! Stare da držimo što nam je stekao đed i otac, a nove i sretne da prifatimo po zapovijesti i volji božjoj. Da bog da i milost božja da se naši kumovi i prijatelji kažuju i poznaju na divanu gospodskome, na megdanu junačkome, na saboru bratskome, po imenu poštenome, po koljenu junačkome, po ćesi punoj, po sablji britkoj i po svakoj dobroj i čestitoj sreći, kakono se poznaje i danica zvijezda među svijem zvijezdama na istoku jutrenome! I već kud ćemo dalje? No našijem kumovima i prijateljima daj bože lijepo zdravlje, na putu dobri ćar, među ljudma pošteni glas, a najbolje bože pomozi nas koji smo ovđe danas! I zdrav (po imenu), nadaj se (po imenu)!”

[* Za nevolju se ko kumi s kime npr. Kad čovjek ubije koga pa se poslije moli za mir i oproštenje.]
6.Za čestitost zbora i sabora

“Za slavu i pohvalu našega zbora i sabora svetoga (poimence sveca koji se slavi)! Đe gođ se sastajali i radili, dobro satvorili i učinili, zbor ni bio zborom, a dogovor dogovorom kao među sretnom i čestitom braćom rišćanima, akobogda! Ni kojoj se krajini riječima ne molili, ni asprama otkupljivali, ni sa snagom pokorili, po svakoj obranili i osvetili, prijateljima jezikom iz usta, dušmanima oružjem iz ruka, oštrom sabljom, jakom miškom, dobrom zgodom, a sve s pomoću božjom, akobogda! Za zdravlje našega cvijeta nasred bijeloga svijeta, crkve jerusalimske, divne naše rišćanske bogomolje, za koju se svaki pravi rišćanin bogu moli i u nju prilog nosi! Da joj jaki gospod bog pomože i izbavi iz peksijanske ruke, akobogda! Za zdravlje svijeh našijeh okolnijeh crkava i manastira! Đe gođ je koja, svaku ni bog pomogao, da nam budu bijele i lijepe, okićene i oružane, zdvora klakom i kamenom, a iznutra srebrom i zlatom, krstima i ikonama, a najbolje milom braćom rišćanima, kao u prava i sretna mjesta rišćanska, akobogda! Za zdravlje našijeh sveštenika, koji naprijed idu, crkve otvoraju, leturđije poju, i za nas grešne bogu se mole, molitva im prijatna bila u gospoda boga, akobogda! Za zdravlje našega okolišnog kapetana*), kneževa i vitezova, brzića i mladića, trgovaca i putnika, kopača i orača! I za zdravlje svakoga junaka brata rišćanina voljnoga i nevoljnoga: koji je u volji, bože ga podrži, koji li je u nevolji, bože ga iz nevolje izbavi, da se braće nagleda, da se sunca ogrije, da se vinca napije, i da mu bog da vlast i oblast kako danas nama u našega brata, domaćina, akobogda!”

[* Ovo je kazao pop Marko iz Krivošija, a Hercegovac iz turske zemlje mjesto okolišnoga kapetana rekao bi vojvode.]
7. Za sofre, obraza i ustanka

“Zdrav si mi brate, zdrav! Za zdravlje ove poštene sofre i poštenih obraza! Ko je ovu sofru postavio, pošten mu obraz bio! Da bog da, ko je postavio ove godine, postavljao je i do godine punu i čestitu, sretnu i bogatu, mnogo ljeta, a sve za njegova života, on i njegova đeca nakon njega, ako bog da, vrhom je stavljao, ravnu je dizao, punu i bogatu, sretnu i čestitu, akobogda! I časno sjeli a pošteno ustali! Pomogao bog sjedeći i ustajući, i vazda na onom mjestu sjedali s kog mogli lako ustati! I kad ti dođe ova čašica i ova zdravica, po nje polij sjedeći, a po nje stojeći, i zdrav si mi, zdrav!”

Ovijeh sedam zdravica prepisane su ovako od pomenuta dva čovjeka. Drugi bi kazali na mnogo mjesta drukčije, gdješto gore a gdješto i bolje. Osim krsnijeh imena, o drugijem zborovima i gozbama, npr. o svadbama (kao što smo vidjeli naprijed), daćama, o mirenju itd., drukčije se i napija. Evo još nekoliko komada od različnijeh napijača:
a) Gosti domaćinu na rastanku

“Zdrav, brate domaćine, zdrav! Za našega dobroga puta, a vašega dobroga ostanka! I fala na lijepoj časti i bratskoj ljubavi!”
b) Kad se pije u društvu kakome

“S kim danas, i vazda, akobogda! Časni brate, lijepa ti fala! Bogorodica ti svaku sreću dala! Ti vazda prijatelju služio, a nikad kod braće ne tužio! Pomogao ti jaki gospod bog i svaki božji dan i god! Okle ovu čašu natočio, bog ti samosednom nasporio; sveti Savo ruku naslonio*) na svako mjesto s kog svoga častio! Bog ti darovao svega dosta, da se ne stidiš čestita gosta! Ti primicao čašama punim, tebe jaki bog zdravljem dobrim! Ti mene pomakao s ovim cvijetom, a tebe gospod bog žitkom i napretkom! Ti mene pružio u ruku, pružio i tebe bog sreću u domu, primakli ti konji na putu, a volovi kad bili na tegu, ovce i kravice na mlijeku, a čele s medom u uljaniku, i svaka čestita sreća na svijetu!”

[* Pripovijeda se da je negda nekakav turski zlikovac osjekao svetome Savi u ćivotu ruku i ponio je sa sobom. Kad dođe nekakoj Srpkinji krčmarici na konak, ona poznavši svetu ruku kupi je u njega, i ne imajući je na ljepšemu mjestu gdje ostaviti metne je u pivnicu na bačvu, gdje joj je vino bilo. Pošto je dugo vremena vino iz bačve točila, stane se čuditi kako vino jednako teče. Potom negdje uzme ruku te premjesti na drugo mjesto, ali vina u bačvi ujedanput nestane. A kako ruku opet na bačvu metne, odmah vino to nje poteče]

v) Domaćinu

“Pomozi bože, u ime božje sastali se kod tebe brate domaćine! Bog ti darovao šenicu do šenice, žitnicu do žitnice, malo tekao a puno stekao, a što stekao sve izio i popio s kumovima i s drugovima, u tvojoj kući za sofrom sjedeći a miloga boga faleći! Krasio gospod bog dom tvoj, plodio ti se u zemlji plod, stado ti se širilo, i iz njega vadio sir koliko brašnjeni mlin, uvijek častio, a boga falio, uvijek točio a nikad istočio! Braća te milovala i izdaleka tebe dolazila, konje dobre dovodila i srećne glasove donosila: od boga milost, od srca radost, a od starih sveštenika blagoslov! Čuj brate domaćine! Đe gođ hodio svuđ sreću nahodio, i tvom domu donosio; na domu ti dvoje vrata bilo, na koja ti vrata pristupali kumovi i prijatelji, ona ti vrata vazda otvorena bila; a na koja ti vrata pristupali zlotvori, ona ti vrata dračom zarasla, ter ne mogli pristupiti ni tebe nauditi! Bog te sačuvao kalovita luga, malo vrijedna druga, Turčina zulumćara i njegova belaja i svakoga zla! I ova meni a druga tebi. I zdrav!”

I ova je zdravica na kraju malo smiješna a još je smješnija na gdjekojijem mjestima ova (paštrovska):
g) Domaćinu

“Zdrav brate domaćine! Bog ti dao čast pape rimskoga i vladike cetinjskoga, dva bana Paštrovića i četiri vlastelinovića! Koliko je na ovu majuliku pismi toliko ti bog dao sini, koliko li šari toliko bog ti dao snahi, da se njima dičiš kako more dubinom, kako nebo visinom, kako polje širinom, kako lisica mudrinom, kako zec brzinom! Bog te sačuvao Osmana dizdara i kriva kantara, popuzljiva mosta, podrugljiva gosta, prtene vreće i zle sreće! Više kuće ti stog, na njemu ti sjedio gospod bog, svakome dijelio, nekome kapom, nekome šakom, nekome vrećom, a tebe, domaćine, i kapom i šakom i vrećom i svakom dobrom i plemenitom srećom!”

Mlada momčad u šali između sebe napijaju još smješnije, npr.:

“Sačuvao te bog kratkih gaća, dugačkih kopriva, psa garova i Turčina manova, tijesna sokaka, bijesna Bošnjaka!”

I tako još dalje; pa najposlije blagoslov obrnu na kletvu, npr.:

“Bog ti dao ćelavu glavu i orlove nokte!” Itd.

Kad je ostalo ovo malo bijele hartije, evo ću dodati još ono što je naštampano u rječniku kod riječi napijati, nadajući se da će i to čitatelji s radosti čitati.

Neki počinju napijati ovako: “Prva za pomozi bože: “Bože pomozi, bože daj dobar čas i dobru sreću! Ko o čem, mi o dobru, o lijepu razgovoru: dao nam se bog radovati i veseliti, piti a dobro biti, zla nikad ne imati!” Ako li je ujutru rano: “Srećan uranak, miran danak, od boga život i zdravlje!” Kad je na kakvom radu: “Za sretna rada: koji rad radili, radom se hvalili, kao sretna i čestita braća!” Kad se sastanu prijatelji ili poznanici: “Sretno viđenije, srećan sastanak, dugu ljubav, od boga život i zdravlje!” Uz drugu čašu:”Čašom drugom: da bog poduži život i zdravlje, sreću i napredak i svako dobro!” itd. Uz treću:”Čašom trećom, dobrom srećom (ili: trećom a sretnom), u ime boga i svete Trojice (ovdje se treba prekrstiti), živonačelne bogorodice, koja može da nam pomože: svakom bratu na svom zanatu, a i nas grešne da ne zaboravi; đe mi nju zaboravili, ona nama najbolja pomotnjica bila!” Itd. Uz vino:”Vince kiselo, srce veselo; veselio bog i ovaj dom, i u domu domadara kutnjeg gospodara!” Itd. Kad piju kome u zdravlje, npr. domaćinu: “Domaćine, za tvoje dobro zdravlje: prvo tvoje glave, tvoje domaćice, tvojih starih roditelja (ako ih ima), sinova, kćeri braće, bratučeda, kumova i prijatelja, i svega roda i poroda; što ti bog dao, bog ti udržao (gdjekoji još nastave: “Za kutnjega šljemena i konopljana sjemena, vitorogijeh volova i dugorepijeh krava, trmaka i krmaka, tora i obora!”) Itd.

Kad onaj što napija nagne čašu da pije, onda (kašto) koji drugi metne prst u uho, pa zapjeva iz glasa:
U čije se zdravlje vino pije,
sve mu zdravo i veselo bilo!
Domaćine, sve u tvoje zdravlje,
bog ti dao i sreću i zdravlje!

Kad polaze na put: “Ko će na put, sreća mu put, ko ostaje u domu, ostao u veliku dobru, akobogda!” Kad hoće da ustaju: “Časno sjeli, pošteno ustali!” Kad uveče hoće već da spavaju, ili da se rastaju:”Za lake noći, od boga pomoći!” itd.

Kad onaj što drži čašu u ruci napija, ostali kašto reku polako: “Amin, dabogda (ili: amin bog te čuo)!” Kad već hoće da pije, onda reče onome kome nazdravi (koji će da pije poslije njega):”Zdrav budi!” Ili: “Spasuj se!” A onaj mu odgovori: “Na spasenije Hristovo!” Kad već nagne čašu i pije, onda ostali podignu kape (ako ne sjede gologlavi), pa polako govore: “Hriste bože naš, pomiluj nas amin!” Kad već prestane piti i odujmi čašu od usta, onda ostali poviču: “Nazdravlje!” A on odgovori: “Bog vam zdravlje dao!” Ili: “Od boga vam zdravlje!”

 

Izvor: Kovčežić za istoriju jezik i običaje Srba sva tri zakona u Beču, u štampariji jermenskoga manastira, 1849





Пошаљите коментар

Да би сте послали коментар морате бити улоговани

GENOCIDE REVEALED
logo
РУШЕЊЕ РЕПУБЛИКЕ СРПСКЕ
РУШЕЊЕ РЕПУБЛИКЕ СРПСКЕ

Теорија и технологија преврата

НОВО – КРОТКИ ЛАФОВИ!
НОВИ Антиекуемнистички сајт

НОВИ Антиекуемнистички сајт

“СТРЕЉАЊЕ ИСТОРИЈЕ”
logo
ПРАВОСЛАВАЦ 2017
ГЕНОЦИД
ЈАСТРЕБАРСКО 1942
БОЈКОТ НАРОДА – документарац
новинар.де
Loading
КОРУПЦИЈА, ВЛАСТ, ДРЖАВА
logo
АГЕНЦИЈА ЗА БОРБУ ПРОТИВ КОРУПЦИЈЕ
logo