Škotlanđanin Metju Meken, pripadnik viteškog reda templara, prekrstio se i prihvatio pravoslavnu veru u manastiru Bukovo, a nakon par dana, u istoj svetinji,
+++
odeven u tradicionalni škotski kilt, jasno i glasno sudbonosno „da“ izgovorio je izabranici svog srca Ivani Jeremić iz Negotina. Ovu lepu scenu u manastiru Bukovo, pored svatova iz Negotina, upotpunilo je i tridesetak zadivljenih gostiju iz raznih krajeva sveta odevenih u tradicionalne odežde templara.
Ovo je bio samo vrhunac višednevnog slavlja koje su ćerki i zetu u čast priredili Ančica i Bogdan Jeremić iz Negotina. Najveći izazov za njih, kako sami kažu, bio je dolazak rođaka i prijatelja njihovog zeta, koji su u Negotin stigli iz Škotske, Austrije, Mađarske, Argentine, Vatikana. I ovoga puta pokazalo se da tradicionalno srpsko gostoprimstvo i srdačnost najefikasnije ruše sve predrasude o Srbiji. Uz tradicionalno srpsko posluženje, temperamentnu muziku, u odličnom raspoloženju, jedni uz druge veselili su se Srbi, Škoti, Nemci, Mađari. . . Ne zna se da li se tih dana u Negotinu više pio viski ili rakija, a veseli i oduševljeni Škoti u svojim kiltovima, hvatajući korak, neumorno su cupkali u kolu.
– U Škotskoj je običaj da se svadba pravi u mestu odakle je mlada. Ivana je iz Negotina i meni, mojim rođacima i prijateljima je bilo pravo zadovoljstvo da dođemo ovde. Ovaj narod je fantastičan i mi smo se ovde ludo zabavljali. Stotinu puta su mi pevali pesmu: „Mihajlo, Miki, Miki“. Naši prijatelji su već najavili da će uskoro ponovo doći – uz širok osmeh objašnjava nam Metju Mihajlo Meken. Civilno venčanje Ivane i Metjua obavljeno je u Beču, a za mladoženju Škota, protestantske vere i nosioca najviše titule templarskog reda, viteza od templara, nije bio problem da prihvati pravoslavnu veru.
– Moja majka se složila da ja prihvatim pravoslavnu veru zato što je to stara i tradicionalna crkva. Ja sam dobio ime Mihajlo, a moj kum Goran Mihajlović iz Novog Sada mi je tom prilikom poklonio ikonu Svetog Nikole, jer će to od sada biti moja krsna slava – nastavlja priču Metju.
Kako različitost zaista povezuje ljude, uverili su se svatovi na ovoj, u pravom smislu reči, internacionalnoj svadbi. Oduševljenje prisutnih je najpre izazvao vrt Jeremića, aranžiran srpskim etnomotivima, a pažnju su zatim skrenuli Škoti sa svojim kiltovima, a potom i odežde templara. Škotski običaj rasterivanja demona prosipanjem viskija iz dopola popijenih čaša u vatru, u ovom slučaju u ražanj, odmah je prihvaćen i od Srba, dok je ovdašnji običaj izvođenja lažne mlade izazvao opštu pometnju među gostima. Venčanje u manastiru bio je, međutim, događaj za pamćenje, a posebno krunisanje mladenaca, jer je taj običaj nepoznat u katoličkoj crkvi. Sa druge strane, na Srbe je poseban utisak ostavio škotski običaj ispijanja viskija nakon zdravice, i to iz posude u porodičnom vlasništvu, koja je za ovu priliku doneta iz Škotske.
A najzanimljivije je bilo kada su se strani i domaći svatovi uhvatili u kolo, zagrlili i cupkali u ritmu koji im odgovara. Posle fajronta u restoranu, slavlje je do jutarnjih sati nastavljeno u kući Jeremića.
– Škotska izreka kaže da je srećan čovek koji uspe da spoji tri stvari: život, uživanje i ljubav. Ja sam sve to našao u Negotinu – zaključuje Metju-Mihajlo.
Titula za mladu
Među svatovima, pripadnicima reda templara, na svadbi Ivane i Metjua Mekena u Negotinu bilo je i poznatih imena iz sveta kulture, diplomatije: slikar Mart Sander, baron Roland iz Velsa, grof Aleksandar Ševalije. . . Kao nova članica viteškog reda, Metjuova supruga Ivana stekla je titulu dame Svetog Stanislava.
Smiljka Jurasović | 20. 08. 2009. – 05:00h |
izvor: BLIC
+++
+++
+++
Vitezovi Templari na strani Srba;16/6/2004
PODRŠKA MOćNE TAJNE ORGANIZACIJE ZVANIčNOM BEOGRADU
VITEZOVI TEMPLARI NA STRANI SRBA
Red templara, na poslednjoj konferenciji u gradiću nadomak čikaga, doneo odluku da podrži Beograd u borbi za očuvanje Kosova i Metohije. Umesto nekadašnjih vitezova danas su templari uticajni bankari, generali, političari, a među njima ima i dosta masona
Poslednjih dana u delu srpske štampe sve češće se pominje Red templara koji je, navodno, na poslednjoj konferenciji u jednom malom gradiću nadomak čikaga rešio da pruži podršku srpskim interesima pre svega u borbi Beograda da sačuva Kosovo i Metohiju. I dok srpska javnost sa nevericom gleda na nastup i stavove tajanstvenih vitezova mnogi se pitaju o kakvom je Redu reč i kakva je njihova veza sa drugim, sličnim udruženjima kao što su masoni, rotarijanci, malteški vitezovi…
Kada se glava poslednjeg francuskog kralja Luja 14. otkotrljala ispod giljotine, jedan nepoznati čovek je skočio na gubilište, zamočio ruke u krv burbonskog monarha i kliknuo: „Žak de Mole, osvećen si!“
Žak de Mole bio je Veliki majstor drevnog templarskog reda, kada je 1307. godine jednog petka 13. dana u mesecu, u krvavoj raciji, po nalogu francuskog kralja Filipa četvrtog Karolinga, zvanog Filip Lepi, oko 13.000 vitezova templara pohapšeno i većinom u najcrnjim mukama pobijeno.
Savest najgori sudija
Nasleđe drevnih Templara obavezuje današnje vitezove i dame da se drže jedinog postulata u životu – da služe viteškim ciljevima hrišćanstva. Svaki rad Templara počinje molitvom a krstovi koje nose isti su od osnivanja Templarskog reda. U čin viteza ili dame novi članovi uzdižu se u crkvama, uz liturgiju i tada članovi oblače bele plašteve i ogrtače sa crvenim krstovima. Pored krstića, obeležja Templara su lenta i prsten sa crnim kamenom. Ako se pokaže da je vitez prekršio osnovna načela vezana za čast, moral ili dobrobit drugih, sleduje izopštavanje iz reda. To im je, navodno, najveća kazna.
Tu brižljivo planiranu operaciju, zbog koje se petak koji se poklopi sa 13. danom u mesecu naziva „crnim petkom“, Filip Lepi izveo je u dosluhu sa papom Klimentom. Žak de Mole završio je živ spaljen na lomači odbijajući optužbe da je u „dosluhu sa đavolom“.
Legenda govori da su templari na početku svog postojanja bili siromašni plemići i vitezovi koji su čuvali sigurnost puta kroz Palestinu na putu do Svete zemlje.Vremenom stiču sve značajnije pozicije na evropskim dvorovima i zahvaljujući enormnom bogastvu, moćnoj floti i bankarskoj mreži postaju najmoćnija društveno-politička formacija tadašnjeg sveta neki bi rekli preteče vladara iz senke. NJihova baza bila je na ostacima Solomonovog hrama u Jerusalimu zbog čega su prozvani vitezovima Templa odnosno templari. Uživali su u bogastvu i moći sve dok Filip Lepi nije odlučio da prisvoji njihovo basnoslovno bogatstvo kako bi vodio dugi rat sa Englezima.
Centar u Ženevi
Međunarodna organizacija Vitezova templara, registrovana u Ženevi, kao nevladina i nepolitička, u svetu ima oko 5.000 članova. Među najistaknutijim svetskim templarima, koji su dobili savetodavni status pri UN, nalaze se i pojedini članovi američkog senata, neki evropski političari, ali ima i pravih plemića.
Na beogradskom templarskom samitu na spisku važnih gostiju bili su i veliki majstor ser Roj Redgrejv, britanski general u penziji i bivši komandant snaga njenog veličanstva u Hongkongu, kao i američki admiral u penziji DŽems Keri, veliki komander templara, uticajni republikanac na politiku američkog Kongresa.
Nekolicina preživelih vitezova pobeglo je, posle klanice Filipa Lepog, na Rodos i Maltu, dok je neki oblik surogata templara u Evropi nastao osnivanjem zavereničke organizacije slobodnih zidara – masona 1717. godine u Engleskoj, a odmah potom i u ostalim zemljama na kontinentu. Sredinom 19. veka u opštoj pomami za okultizmom, tajnim društvima i ezoterijskim redovima obnavlja se i Red templara koji postoji i danas. Umesto nekadašnjih vitezova danas su templari uticajni bankari, generali, političari…
Jedan od osnivača templarskog pokreta u Srbiji bio je poznati slikar Dragan Milešević Tapi, u to vreme Veliki majstor Velike nacionalne lože „Jugoslavija“. Popularni slikar i mason 33. stepena, inicirao je osnivanje Vitezova templara Srbije ali i drugih mističnih udruženja kao što je Sionski priorat Srbije.
I mason Dragutin Zagorac je jedan od osnivača Templarskog reda u Srbiji ali i i predsednik Unije poslodavaca SCG. Počasni je građanin SAD i američke države DŽordžija.
„Nismo tajno društvo“
– Nedoumice o ulozi i pravoj prirodi ove međunarodne organizacije izaziva upotreba samog imena Templara, jer mnoge grupe u svetu neovlašćeno pretenduju na to ime. Templari imaju specijalni savetodavni status kao nevladina organizacija pri UN. Nazivi funkcionera preuzeti su iz tradicije, međutim rad organizacije je savremen i moderan. Rad je potpuno javan, a svaka mistifikacija vitezova je suvišna. Nismo nikakvo tajno društvo – rekao je svojevremeno Dragoslav Petrović, bivši prior (prvi) među vitezovima templarima Srbije.
Među srpskim templarima je veliki broj masona, a prvo pojavljivanje u javnosti imali su na sastanku upriličenom u beogradskoj kafani „Kolarac“. Odmah potom u beogradskom hotelu „Hajat“, u organizaciji Vitezova templara Srbije održano je Veliko magistralno veće, koje predstavlja najviše telo te međunarodne organizacije.
Tom prilikom organizovan je i prvi Templarski forum, koji je otvorio Mihćl Vaninger, politički savetnik predsednika Evropske komisije Romana Prodija, zadužen za jugoistočnu Evropu. Među gostima iz inostranstva bio je i DŽejms Keri, glavni komadant Templara, inače admiral američke flote u penziji. Templari, inače, imaju poseban status i u NATO-u, a pojedini analitičari tvrde da je upravo ovaj red i inicirao formiranje Severnoatlantske alijanse 1949.
Templari su u Srbiji registrovani kao Udruženje nastavljača hrišćanskog viteštva „Vitezovi Templari Srbije“, i jedina su zvanična organizacija te vrste na Balkanu. Među srpskim templarima ima lekara, advokata, inženjera, novinara, umetnika, ali i nekoliko žena.
– Templari nisu aristrokratski viteški red, kao što su na primer Malteški vitezovi. Mi ne pretendujemo na to da smo direktni potomci drevnih templara, pa ni njihovog konkretnog nasleđa, ali nastavljamo tradiciju zaštite hrišćanstva i visokih moralnih postulata viteštva drevnog Reda templara. Otvoreni smo za sve hrišćane, bez želje za menjanjem i prilagođavanjem bilo koje veroispovesti, uključujući i pravoslavnu. U redove Templara Srbije mogu da uđu i članovi političkih partija – zaključuje jedan od članova Reda.
Objavljeno 16/6/2004
autor Autor Vladimir Matevski
izvor Frankfurtske Vesti
Prosto je neverovatno sta se sve pise po novinama i internetu,a jos vise je neverovatno da ima novinara sa „reputacijom“ koji ovo donose svojim citaocima,a da ne znaju o cemu ustvari pisu. Novinar Blica i Frankfurtskih Vesti ipak je trebao malo vise da se raspita,prouci o temi o kojoj ne zna bas nista,a ne da primi sve zdravo za gotovo sto mu se stavilo od nekoga na tacnu.
Kao prvo, jedini pravi danasnji Templeri su oni iz Masonskog Reda. Uostalom oni stari pravi Templeri su prihvatili Masoneriju jos dok su bili u Palestini i nju preneli sa sobom kada su bili proterani od muslimana nazad u Evropu. Zbog prihvatanja Masonerije oni su ustvari stradali iako je tu bilo i vecih razloga,a jedan od njih je bio njihovo preterano bogatstvo i nezavisnost…
Poske raspada pravih Templera oni su se u Engleskoj,Skotskoj i Severnoj Americi utopili u Slobodno Zidarstvo. Od tada nisi vise mogao da budes Templer ako prethodno nisi Mason Treceg Stepena, clan Royal Arch Masona i tek onda mozes postati Templer, naravno sve to preko preporuke. Pred toga u pravim Templerima nema clanova zenakao sto ih nema ni u ostalim Masonskim organizacijama ili pokretima. Postoje zenske pro-masonske organizacije,a o tome ovde nije sada rec.
Ovo ovde u novinama opisivanje svadbe i nekih Templera je lakrdija. Ljudi verovatno pripadaju nekoj kvazi izmisljenoj organizaciji gde ima ica i pica i gde mozda ima i orgija cim primaju zene?!
U to ukljucujem i tog Skotlandjanina u kiltu, tj. haljini koji je ozenio nasu Srpkinju pa i njoj dao neku titulu koju moze da obesi macku na rep.
Vidim skotlandjanin nosi na glavi Templesku kapu.Tesko ju je raspoznati ali pretpostavljam da je to to.
Da li je svadba ili neki vasar Masonske, Temlerske i dr. rekviziti i uniforme nesmeju da se javno nose osim uz specijalnu dozvolu Velike Loze. To se obicno cini na javnoj paradi ili sahrani i retko gde drugde,a ovi bre bas na svadbi gde se loce…
Onda vidimo tu neke pisane gluposti: Kao Templeri su uzeli u zastitu i ocuvanje Srba i Kosovo i Metohije?
Pa u ovo ni budala ne bi poverovala.
Pravih Templera zaista postoji malo. Najvise u Severnoj Americi i Engleskoj sa Skotskom,a ovi bre cak imaju i svoju kancelariju i ucestvuju u U.N.
Tacno je da postoje mnoge divlje Masonske loze pa tako i takozvani Templeri koje ustvari niko ne priznaje niti ih ko smtra ozbiljnim.
Pokojni likovni umetnik Tapi je od mladsoti bio gangster i sa takvim se drustvom stalno i druzio. Kada je izbacen iz Regularne Velike Loze Jugoslavije zajedno sa novinarom Zoranom Nenezicem, stvorili su takozvanu svoju Masonsku lozu koja je ustvari bila privatna prcija Zorana Nenzica. Uvidevsi to Dragan Malesevic – Tapi, se odvojio od njega. Lutao je okolo naokolo dok se nije nekako uclanio u Francuski Veliki Orijent koji isto tako nije priznat od Regularne Masonske Loze u svetu.
Onda je preko reda stvorio i neke svoje Templere u kojima je i biznismen Zagorac.
Gledam jedne godine Zagorac na prvoj strani „NINA“. Stavio saku da svi vide njegov masonski prsten,a on postavljen naopako. Ocigledno covek nezna njegovo znacenje i ako se taj prsten stavlja na ruci.Tada se okupio sa nekim inostarnim starkeljama kojima je jedna noga bila u grobu. Doveli ih iz Svajcarske,platili im put, na ice i pice u Hajat hotelu, gde su sedeli u kruznom stolu, pa svi na slikanje za NIN. Sreca da im nijedan starkelja nije umro jer tek onda bi se saznalo da ni ovi nemaju nista sa pravim Templerima.
Mozda tada zbog moje primedbe sada nosi taj prsten kako treba? Kazem mozda!
Tapi kao sto vec rekoh je bio veliki umetnik i mozda jedan od najboljih falsifikatora. Rece mi jednom da je upropastio vise Zapadnih banki i da vise nesme da putuje van Srbije inace mu ne gine corka.
Posle ubistva Zorana Djindjica kada je u Srbiji krenula „Sablja“ i njega su priveli u policisku stanicu na ispitivanje. Pretpostavlja se da mu je policija tada stavila plasticnu kesu na glavu i tako ga ugusili. Njemu nije mnogo ni trebalo bilo kakvo maltretiranje jer vec imao slabo srce od cega je zvanicno i umro. U policiskoj stanici!
Eto i on i taj Zagorac „Templeri“ i imaju 33 stepen koji se u svoje vreme delio kao deci lili-hip.
E bas bi voleo da vidim te njihove „diplome“ Pocasnog Gradjanina USA. Pa to moze samo predsednik USA ili Senat da predlozi i da da,al’ posto su oni „svetski“ ljudi, sta ga znas?! Mozda je to ipak iz zemlje Tunguzije?!
Onda kad se jos napise da Templeri imaju poseban status u NATO pa i u U.N. ?
Pa u ovo ni mala deca ne bi poverovali,a kamoli odrasli ljudi. Pa sto onda nisu sprecili bombardovanje Srbije i Crne Gore od NATO aviona?
Hostapler i „Veliki Majstor“ Zoran Nenezic je u to vreme pisao po Beogradskim novinama i zacudo to su svi objavljivali, kako je on taj i njegova Masonerija sprecili daljnje bombardovanje Srbije svojim masonskim vezama. On je to toliko pricao da je zaista poceo u to da veruje. Jedan njegov nekdasnji prijatelj koga je inace finansiski preradio,znaci vise nsiu ni „braca“ ni prijatelji, pise Kanadskoj Velikoj Lozi da ako oni odmah ne protestvuju kod USA zbog bombardovanja Srbije da ce on protesno da napusti clanstvo u Torontu. Licno sam video to pismo i nisam mogao da verujem u to sta pise.Covek arhitekta,znaci inteletualac da moze da tako pise, da veruje Nenezicu do krajnosti. I da ostavku.
Citaoci treba da znaju da u Slobodnom Zidarstvu nema politike i religije pa je bas zbog ovoga neshvatljivo da je ovaj covek zamisljao da na njegov ultimatum Velika Loza Kanade ima da protestvuje kod Americkog Predsednika zbog bombardovanja „tamo“ neke Srbije?!
Uglavnom ovi clanci Blica i Frankfurtskih Vesti o Templerima i td., pisani su s brda s dola, neozbiljno cak i smesno, naravno za one kojima je ta tematika poznata,ali siri sloj naroda mogao bi i da poveruje u takve gluposti. Zbog njih najvise i dajem ovaj svoj kolko tolki odgovor.
U tim clancima jedina je istina da se posle kraceg ljubavisanja Skotlandjanin u suknji (kiltu) ozenio Srpkinjom tj. „Damom Svetog Stanislava“ , i da su se svatovi po obicaju napili. Neki sa rakijom,a neki sa wiskijem,a mozda i sa oboje?! Ajd’ neka im je sa srecom!
нека би се Господ смиловао Ивани и њеној деци, ако их има
Magadlena, da slucajno nisi ljubomorna na Ivaninoj tituli „Dama Svetog Stanislava“ ?
Ako zelis, ce se potrudimo da i ti postanes neka ili necija Dama!